“Tete čuvalice” u BiH u sivoj zoni ekonomije: Potražnja sve veća, a cijene usluge će vas iznenaditi

Današnja dinamika dnevnog života pred roditelje stavlja mnogobrojne izazove dok balansiraju između više stvari: roditeljstva, porodičnih odgovornosti, poslovnih prilika i ličnih potreba. U moru obaveza, roditelji se često odlučuju na ispomoć treće strane – dadilja, koje postaju saveznici u porodicama.

Dadilje, ili od milja nazvane “tete čuvalice” su u par sati dana edukatorice, njegovateljice, uzori djetetu, ali i vrijedan resurs na tržištu rada za kojim je potražnja sve veća. Posebna potražnja za njima kreće sa novom školskom godinom.

U sarajevskim državnim vrtićima često se traži mjesto više, a lista čekanja je duga.

Broj upisane djece, prema finansijskom izvještaju  JU “Djeca Sarajeva”, u 2020 – 2021. godini, iznosi 6235 (247 odgojno-obrazovnih grupa) u 37 vrtića.

Vlada Kantona Sarajevo daje subvenciju roditeljima koji djecu upisuju u odabrane privatne vrtiće, ali lista čekanja je velika i tu, a sva djeca ne dobijaju subvenciju.

Prema zvaničnim podacima UNICEF-a, tek 44% djece u dobi od 3 do 6 godina idu u predškolsko obrazovanje, što Bosnu i Hercegovinu čini jednom od zemalja sa niskom stopom predškolskog obrazovanja.

Kako do “tete čuvalice”?

Roditelji, čija djeca ne mogu biti upisana u vrtić, a moraju se vratiti poslovnim obavezama, odlučuju se za angažman “teta čuvalica”.

“Tete čuvalice” su deficitarno zanimanje u Bosni i Hercegovini, većinom tradicionalno “žensko” zanimanje.

Pod pojmom “dadilja” nalaze se na listi klasifikacije profesija u BiH, ali tržište istog je neregulisano.

U zemljama regiona, poput Hrvatske koja je dio Europske unije, postoji potreba za oficijalnom edukacijom dadilja, ali benefit zakonske regulacije da dadilja mora imati obrt ili biti prijavljena kao njegovateljica djece sa punom prijavom i zdravstvenim osiguranjem, opravdava dodatni edukacijski napor.

U oglasima na društvenim mrežama ili stranicama za traženje posla, opisi često otkrivaju da dadilja nužno neće samo njegovati djecu, već i pomoći u kućanskim poslovima, praviti ručak ili ostati više od osam sati dnevno bez nadoplate.

Cijene se kreću od 300 KM do 1000 KM, u zavisnosti od posla koji je pred “tetom čuvalicom”, a neki oglasi idu i na satnicu koja kreće od 10 KM po satu pa na više iznose. 

Ovakav tip poslovne saradnje najčešće se dogovara usmeno, te bez oficijalnog ugovora, koji bi zaštitio i roditelje i njegovateljice djece od potencijalnih malverzacija.

Kvalifikacija dadilje također pravi ogromnu razliku. Edukacijske vještine, te mogućnost da se dijete izobrazi u skladu sa svojom dobi, zahtjeva dodatnu edukaciju “teta čuvalica”.

Edukacija dadilja, ali i roditelja je ključna

Edukacijom se bavi i Nahla, nevladina organizacija koja već par godina kontinuirano radi na edukaciji nezaposlenih žena, koje dobijaju priliku da se uključe na tržište rada i postanu ekonomski nezavisne.

Kako su saopćili iz Nahle “Centar za edukaciju i istraživanje Nahla tokom 2013. razvio je svoj prvi program obrazovanja odraslih za profesionalnu dadilju koji je tokom prethodnih godina dodatno unaprijeđen i prilagođen potrebama roditelja. U okviru ovog programa obrazovanja obrađuju se teme psihologije, pedagogije, vježbe iz prve pomoći, zdrava ishrana djece i priprema jela, fizička sigurnost djeteta, te odnos dadilje i roditelja”.

U izjavi za RadioSarajevo.ba, naveli su da “Zanimanje za ovaj program stalno postoji i kod polaznica, ali i kod roditelja (roditelji radije angažuju osobe koje su prošle ovakav ili sličan vid obrazovanja). Na osnovu iskustva koje imamo i razgovora s našim polaznicama problemi na terenu su uglavnom bili finansijske prirode (neslaganje u mogućnostima roditelja i dadilja koje ulažu u svoje obrazovanje) s jedne strane i s druge strane zakonska regulativa koja uslovljava motiviranost za bavljenje ovim zanimanjem”.

Program koji su organizovali/e doživio je značajan uspjeh, te navode da se “pokazao značajnim kao neformalna dopuna formalnog obrazovanja za one polaznice koje ispunjavaju uvjete za zapošljavanje u vrtićima kao glavno ili pomoćno osoblje.”

Posljednja obrazovna grupa koju su imali bila je 2020. godine, te arhiva udruženja Nahla pokazuje da sve polaznice koje su željele raditi u odgojno-obrazovnim ustanovama zaposlile i danas rade taj posao.

Dodaju još i da ne mogu dati preporuke roditeljima za dadilje, jer ih je većina angažirana, ali način na koji trenutno pružaju podršku roditeljima ili osobama koje rade s djecom jesu seminari i škole roditeljstva koje nastoje organizovati svake godine u Nahli.

Još uvijek nema zakona o dadiljama

“Proteklih godina je postojala inicijativa za donošenje Zakona o porodičnom čuvanju djece u Kantonu Sarajevo, a skupštinski zastupnici ovo pitanje su aktuelizirali još 2019. i 2020. godine”, kako kažu iz Nahle.

Regulacija tržišta rada dadilja u Bosni i Hercegovini osigurala bi veću sigurnost roditelja u dobro i kvalitetno iskustvo sa dadiljama, ali bi i dadiljama kojima je njega djece izvor prihoda, omogućilo veću ekonomsku nezavisnost, ali i dodatne beneficije kao što su prijava i zdravstveno osiguranje. 

Do regulacije tržišta i bosanskog “Zakona o dadiljama”, kao onog iz komšijske Hrvatske, proći će još dosta vremena, a roditeljima i dadiljama ostaje da se, kao i do sada, dogovaraju usmeno, sa nadom da će djeca dobiti podjednako kvalitetnu edukaciju i njegu kao u predškolskom odgoju.

Radiosarajevo.ba