Teški pacijenti

Dobro došli u Srbiju, zemlju demokratije koja se izdigla iz svega što je njena politika radila tokom devedesetih godina i u zemlju koja je priznala svoje zločine i zločince, a koja velikim koracima grabi ka Evropskoj uniji – ovo vrlo lijepo zvuči, ali na žalost Srbije, ali i svih nas oko nje, nije ni blizu istine.

Mladi pjevač Sadik Hasanović dobio je doživotnu zabranu ulaska u Srbiju samo zato što je “naš”, a nije “njihov”, barem su tako oni procijenili netom nakon što su uzeli milione od glasova upravo za Sadika na “Zvezdama Granda”. Sporno je to što je davno boravio na mjestu gdje se nešto pjevalo.

Dobro, Sadik nije njihov, možda može biti i sretan kada se shvati ko je ustvari njihov, barem tako prikazuju u ovoj komšijskoj nam zemlji, s duboko ukorijenjenim balkanskim primitivizmom.

Sadik je nacionalna prijetnja jednoj „tako jakoj“ državi, a nisu koljači poput Duška Kornjače. I opet je Sadik sporan jer je bio tamo gdje se pjevalo, a ovi nisu jer su bili tamo gdje se ubijalo i aktivno učestvovali u tome. Oni liječe, po uzoru na Dragana Dabića iliti Radovana Karačića, koji je tokom svog skrivanja isto tako na svoj način liječio.

Možda nije ni čudno, dok liječe takvi, teško će pacijenti biti dobro, a ovi što su odlučili da jednom mladom pjevaču zabrane ulazak u zemlju, očigledno imaju teških problema sami sa sobom. Teški su pacijenti.