Teška priča iz BiH: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu da pružim osnovno

Neki ljudi imaju manje mogućnosti od drugih, manje prilika. Nikada nećemo saznati zašto je to tako. Neki nemaju mogućnost realizovati svoje snove i želje iako su to silno željeli.

U naselju Stovrela u Cazinu živi šestočlana porodica Ožegović, čiji je san da imaju osnovne uvjete za život.

-‘Faks’, šampon i brašno su moja želja da imam – kroz jecaj je izustila Indira Ožegović.

-Živimo od javne kuhinje, što doneseš, to pojedeš. Često me djeca pitaju: ‘Babo, ima li nešto slatko’ – kazuje Zehrudin.

Zehrudin i Indira imaju četvero djece, sina i kćerku koji idu u školu, petogodišnju kćerku i kćerku koja boluje od Downovog sindroma.

-Ja bih volio da radim, da mogu porodici osigurati sredstava, ali nema… Najgore mi je kada je zima, ja ljeti zaradim, cijepam drva, kupim sijeno, berem kestenove. Želio sam raditi u komunalnom preduzeću, ali su mi rekli da ne mogu dva brata iz iste kuće raditi u jednoj firmi. U kući mi je isto katastrofa. Nemamo osnovnih uvjeta za život, nemamo novaca ni za namirnice. Ljudi nam pomažu kada je Bajram, donesu vitre i fasunge, pa mi to rasporedimo.

Dobri ljudi iz Islamskog kulturnog centra Bošnjaka iz Berlina su porodici Ožegović omogućili kupovinu osnovnih prehrambenih i higijenskih potrepština, bijele tehnike, kao i nabavku ogrjeva.

-Prvi put smo u ovom centru, prvi put kupujemo sebi ovako, ja ovo nisam mogao ni sanjati. Ne znam šta bih rekao, hvala što ste nas doveli da kupimo sebi sve – istakla je porodica Ožegović.