SVAKA ČAST: Mještani Oruča dugogodišnjem humanitarcu i aktivisti Mustafi Mašiću poklonili odlazak na Umru

DOBRO SE DOBRIM VRAĆA!

„Nisam baš nešto lahak na suzi, ali kada sam saznao šta su mi pripredile moje komšije i prijatelji, zaplakao sam i ostao bez riječi“. Riječi su ovo Mustafe Mašića (64), dugogodišnjeg humanitarca i aktiviste u Mjesnoj zajednici Oruče, kada je saznao da su njegove komšije i prijatelji prikupili sredstva i poklonili mu odlazak na Umru. Mustafi je novčanu donaciju i poklon uručila Elmira Ločić, vlasnica mini biznisa „Slatka Tajna“ iz Tešnja, koju su organizatori angažovali da Mustafi uruči poklon.

„Kada je Mustafa u pitanju najviše me se dojmila njegova briga za stare i bolesne u Oručama. On je uvijek uz njih, obilazi ih, svojim automobilom vozi doktorima i to bez ikakve naknade, nabavlja što im treba, druži se s njima, uvijek im izlazi u susret. Uvijek saburli, iskreno u vjeri, a toliko je dobrote u njemu da je to riječima teško opisati. Nemjerljiv je njegov doprinos u radu Mjesne zajednice Oruče, pokrenuo je toliko akcija za dobrobit svih mještana, a uvijek je radio u hajr bez marke naknade“, ispričao nam je Esad Džanić, predsjednik Vijeća MZ Oruče i dodao da su svoj novčani doprinos za Mustafin odlazak na Umru dali mještani i oni koji ćuve i rade daleko od rodnog mjesta.

Na čelu MZ Oruče više od 15 godina

Mustafa Mašić je penzioner, ratni vojni invalid, dugogodišnji aktivista u MZ Oruče u kojoj se posebno angažovao u poratnim godinama. Mašić je bio na čelu mnogih realizovanih akcija: izgradnje i asflatiranja puteva, telefonije, uvođenja rasvjete, izgradnja sportskog poligona i organizacija Memorijalnog turnira „Hajrudin Hajdić Hajro“. „Na čelu mjesne zajednice bio sam više od 15 godina, meni ništa nije bilo teško uraditi za svoje selo i mještane Oruča. Posebno sam ponosan na projekte uvođenja rasvjete i asfaltiranja blizu kilometra puta od odvajanja za Ravnu do samih Oruča u kojem smo imali pomoć resornih ministarstava Federacije BiH i ZDK, općine, a i sami mještani osigirali su značajna sredstva. Odgodio sam odlazak u bolnicu, na operaciju dok se put nije asfaltirao“, ispričao nam je Mustafa i dodao da se uvijek trudio raditi odgovorno i transparentno. „Nalazio sam način da motivišem mještane da se uključe u akcije koje smo pokretali, milina me obuzme kada vidim sportski teren i tribine koje smo izgradili i gdje se svake godine održava turnir u znak sjećanja na našega heroja, Hajrudina Hajdića-Hajru. Znao sam da uvijek imam podršku mještana i naše dijaspore, općina Maglaj i Tešanj“, priča nam Mustafa.

Vjera mu je put u životu

Vjera mu je, kaže, put u životu. „Imam četvero djece, na koju sam ponosan. Trudio sam se da ih odgojim u vjeri, da budu dobri, odgovorni i moralni ljudi, da imaju poštovanja prema meni, a Boga mi i ja prema njima. Najsretniji sam kada smo zajedno, pričamo o svemu, trudimo se supruga i ja da osjete koliko smo uz njih u svakom trenutku“, kaže Mustafa i nastavlja. „Osluškujem šta nam efendije poručuju na džumama, samo uzmi od onoga šta pričaju. Na džumama sam u Maglaju, u Novoj gradskoj i Kuršumlija džamiji, ali i u Ravnoj, Karadaglijama i Tešanj“. Osim novca za Umru, Mustafa je dobio i vrijedne poklone sat, trenerku, kahvu, voće. „Rekao sam svojim mještanima da je u onom poklonu bila samo kila jabuka, meni bi bilo srce puno. Ta pažnja koju osjećam ne može se kupiti parama. Kada mi je uručen poklon, noge su mi zaklecale a bilo je i suza. Hvala svima“, rekao nam je Mustafa Mašić na kraju razgovora. Odlazak na Umru očekuje ga u prvim danima februara mjeseca.



N.Br./maglaj.net