SVAKA ČAST: Dječak Afan svu svoju ušteđevinu poklonio džamiji

U toku svečanosti dječak Afan iz susjednog džemata, koji tek ove godine polazi u školu, donio je svoju kasicu s ušteđevinom i stavio je u kutiju za priloge, rekavši da želi svoju ušteđevinu dati za džamiju. Kada su redari nakon svečanosti otvorili kasicu, u njoj su izbrojali više od 800 KM. Ovaj dječakov gest mnogima je izmamio suze.
Svakodnevni život vjernika muslimana nezamisliv je bez džamije. Nevidljivim nitima džamije su vezane za svakog vjernika. Zvuk ezana razgaljuje im dušu, a pogled na džamiju donosi radost. Njene munare orijentiri su u prostoru, a ezani koji se razliježu u daljine orijentiri su u vremenu. Džamije su dio muslimanskog bića. Gdje se munare uzdižu k nebu i gdje se ezan čuje, tu musliman osjeća posebnu sreću i spokoj. Zato, gdje muslimani žive u većem broju, tu su i džamije.

Tako je i diljem Bosne i Hercegovine. Od Gline do Drine, od Save do Jadrana rasute su stotine islamskih bogomolja. Prije nekoliko stoljeća na ovim prostorima broj džamija, kao i broj muslimana, bio je mnogo veći. Ratovi i druge katastrofe, te zloba i destruktivnost nemuslimana u našem okruženju uzrokovali su da stotine muslimanskih vjerskih objekata zauvijek nestane s lica zemlje. Uništavanje islamskog naslijeđa posebno je bilo izraženo u proteklih 100 godina, što je dovelo do toga da deseci nekad muslimanima Bošnjacima naseljenih mjesta ostanu bez ijednog traga koji bi ukazao na to da su ovdje nekad živjeli.

U sjeverozapadnom dijelu naše domovine, koji bolje poznajemo pod nazivom Krajina, nasreću, nailazimo na drugačiju sliku. Broj Bošnjaka kao i islamskih vjerskih objekata ovdje se znatno povećao. Hrabrost, žilavost, spremnost i složnost Krajišnika pomogla im je da sačuvaju nasljedstvo svojih predaka. Posljednjih pedesetak godina Bošnjaci su postali apsolutno dominantni, pogotovo u naseljima na lijevoj obali Une, a pored toga, formirani su deseci potpuno novih bošnjačkih naselja.

U brojnim mjestima formirani su džemati i sagrađene džamije. Jedno od ovakvih mjesta jeste i Mahmića Most, naselje koje se nalazi između Bosanske Otoke i Bužima, od kojeg je udaljeno svega sedam kilometara. Naselje je administrativno podijeljeno. Veći dio Mahmića Mosta pripada općini Bosanska Krupa, a manji dio, onaj koji je smješten na lijevoj obali rječice Baštre, pripada općini Bužim.

Prije stotinjak godina ovo je bilo skoro pusto mjesto. Na regionalnoj cesti od Bužima prema Bosanskoj Krupi, na raskrsnici gdje se odvaja put za Mahmića Selo, nalazio se drveni most, a u njegovoj blizini nekoliko kuća. Zbog mosta, ljudi će ovom naselju dati njegovo sadašnje ime, Mahmića Most. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije ovdje je živjelo svega nekoliko porodica. Na lijevoj obali Baštre živjele su bošnjačke porodice Mujkić, Suljadžić i Salkić (Katkić) te pravoslavna porodica Gavrilović. Uz potok Trpešnicu živjele su porodice Velić i Kovačević.

Na širem području, na desnoj obali Baštre, nadomak Mahmić-Sela, živjele su još bošnjačke porodice: Mušić, Krkalić, Isaković, Handžić, Aličević i Emrić, te pravoslavne porodice: Knežević, Vujić, Malbašić, Mandić, Latković i Kantar. Bilo je ukupno 29 bošnjačkih i 11 pravoslavnih kuća. Krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća jedna po jedna pravoslavna porodica seli na dodijeljena im imanja u Vojvodinu ili u gradove, a njihova imanja kupuju Bošnjaci iz okolnih bužimskih sela.

Pedesetih godina doseljavaju se bošnjačke porodice iz Bužima i okoline: Mulalić iz Gornjih Mulalića, Grošić, Burzić, Kovačević i Šišić iz Brigova, Mušić iz Mušića i Velić iz Mahmić-Sela. Krajem osamdesetih, zbog povećanog broja stanovnika, javila se i potreba za formiranjem džemata i izgradnjom džamije. Džemat je formiran 1991. godine i do 1996. godine funkcionirao je u okviru Medžlisa Islamske zajednice Bužim, kada je pripojen Medžlisu Islamske zajednice Bosanska Krupa. Džemat trenutno ima 82 domaćinstva.

Imami džemata od njegovog formiranja do danas bili su: Emin ef. Grošić, Šefik ef. Šišić, Sulejman ef. Herak, Abdulmedžid ef. Sijamhodžić, Mirzet ef. Kolić, Fehim ef. Hodžić i Mersud ef. Topalović. Prva džamija je svečano otvorena 1991. godine i služila je svojoj svrsi sve do 2017. godine, kada se javlja potreba za temeljitom adaptacijom stare ili za izgradnjom potpuno nove džamije. Odlučeno je da se pristupi izgradnji novog objekta koji će odgovoriti zahtjevima nadolazećeg vremena.

Kamen temeljac za novu džamiju u Mahmića Mostu položen je u julu 2017. godine, a njena izgradnja trajala je do maja ove godine. Kompletna građevina podignuta je sredstvima vakifa koji nisu žalili uloženi trud i sredstva, a svoj doprinos dala je i Općina Bosanska Krupa, kao i Vlada Unsko-sanskog kantona. Svečanost povodom otvorenja novoizgrađene džamije u Mahmića Mostu održana je u subotu 28. maja 2022. godine.

Svečanosti kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada vjernika prisustvovali su i predstavnici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Bihaćkog muftijstva, Vlade USK, općina Bosanska Krupa i Bužim, te Medžlisa IZ Bosanska Krupa.

Čast da otvori novosagrađenu džamiju u Mahmića Mostu pripala je hanumi Almazi Kovačević iz Brigova kod Bužima, koja je u tu svrhu uvakufila 20.000 KM. Nova džamija u Mahmića Mostu je lijepo i funkcionalno zdanje čiju du izgradnju pomogle stotine vakifa. Neki su štedjeli od sebe i svoje porodice da bi pomogli da nova džamija što prije zasija u najljepšem ruhu. Veza između Krajišnika i džamije zaista je neobična. Mnogi Krajišnici rjeđe odlaze u džamiju, a dali bi i “zadnju paru” za njene potrebe.

Prilikom svečanog otvorenja zabilježili smo dirljiv primjer kako Krajišnici pomažu džamiju. Naime, u toku svečanosti dječak po imenu Afan iz susjednog džemata, koji tek ove godine polazi u školu, donio je svoju kasicu s ušteđevinom i stavio je u kutiju za priloge, rekavši da želi svoju ušteđevinu dati za džamiju. Kada su redari nakon svečanosti otvorili kasicu, u njoj su izbrojali više od 800 KM. Ovaj dječakov gest mnogima je izmamio suze.

Iako smo to poželjeli uraditi, nećemo objaviti fotografiju i puni identitet dječaka, jer to nisu željeli njegovi roditelji, vjerovatno bojeći se da time ne umanje pravu vrijednost dobrog djela koje je učinjeno u ime Boga. Primjer dječaka Afana najbolji je primjer kako treba odgajati djecu. Odanost prema vjeri i prema domovini za Bošnjaka Krajišnika jeste svetinja. Tu leže mnogi odgovori o njima, o njihovom karakteru i naravi. Za din i vatan daje se sve, a oni se ne daju nizašta.

U kolikoj mjeri tako budu mislili i osjećali Bošnjaci, u tolikoj mjeri ovisit će i naš opstanak na ovim prostorima.

Izvor: Stav.ba