Suljagić: Srbija nikada neće doći sebi dok se ne suoči s onim što se dogodilo u Bosni i Hercegovini

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, gostovao je u programu BIR Televizije, gdje je komentarisao nedavnu konačnu presude rukovodiocima srbijanske Službe državne bezbjednosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, koje je Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove osudilo na po 15 godina zatvora i proglasilo krivim da su učestvujući u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) izvršili deportaciju, prisilno premještanje, progon i ubistva.

Ustanovljeno nekoliko stvari

– Kome je trebala ova presuda da se uvjeri u međunarodni karakter sukoba u Bosni i Hercegovini, da se uvjeri u to da je na našu zemlju izvršena agresija, taj ni s ovom presudom neće promijeniti mišljenje – kazao je Suljagić.

Smatra da ova presuda, koja se dogodila više od 30 godina nakon početka agresije na našu zemlju, omogućava da svi raspoloživi dokazi sada budu sagledani u jednom potpuno drugačijem svjetlu.

– Na činjeničnom nivou je jako važno da je ustanovljeno nekoliko stvari, a to je da je postojala zavjera, da je ta zavjera dijelila namjeru i da je namjera trajala tri i po godine i da je namjera glasila da se iskorijeni nesrpsko, primarno bošnjačko stanovništvo iz dijelova Bosne i Hercegovine koje je srpsko rukovodstvo kaparisalo za sebe. A, u jednom trenutku je to bila cijela Bosna i Hercegovina – istakao je Suljagić.

Osvrnuo se i na šutnju Srbije, s obzirom na to da su ovom presudom Stanišić i Simatović postali prva dva dužnosnika Srbije osuđena za zločine u Bosni i Hercegovini.

“Srbija živi u jednoj potpuno paralelnoj stvarnosti”

– Srbijanska i srpska historiografija ima tendenciju da zaobilazi činjenice koje se ne slažu sa narativom i u tome treba gledati i ovu šutnju. Dakle, govor o ovoj presudi bi na nekom nivou značio i prihvatanje ove presude i to Srbija radi sa svim ostalim činjenicama. To društvo realno, nemojte da se lažemo, o državi neću ni da govorim, jer i dalje vodi politiku iz 90-tih, živi u jednoj potpuno paralelnoj stvarnosti u kojoj je Ratko Mladić heroj. I nemojte mi govoriti da to ne predstavlja Srbiju. To naprosto nije tačno. To je dominantan većinski stav u Srbiji, dok neko ne kaže da nije tako. Jedini koji je vjerodostojan da to kaže je Aleksandar Vučić, a znamo šta on misli o tome. Dakle, Srbija živi u jednoj paralelnoj stvarnosti i jedino tako mogu da tumačim tu šutnju, jedino tako mogu da tumačim to 30-godišnje odbijanje da se suoče s tim što je činjeno u njihovo ime. To realno više nije ni razumno. U ovom trenutku realno je pitanje “Koliko dugo još mi to treba da prihvatamo to kao tomože legitiman stav i da vodimo neku debatu s tim stavom?” Ja ne vidim neku naročito potrebu za tim – kazao je Suljagić.

Komentarišući to da je većinski stav Srbije isti po pitanju dešavanja u BiH, Suljagić je istakao da se “narodi prave u učionicama”.

“Narodi se prave u učionicama”

– Mi griješimo u jednoj stvari. Narodi se prave u učionicama, narodi se prave u nastavnim planovima i programima, historija se uspostavlja u nastavnim planovima i programima. Nije historija kao proces i historija kako je napisana jedna te ista stvar, niti može biti. Ovo što mi sada vidimo u Srbiji je rezultat viševjekovne mitomanije koja je sastavni dio, kamen temeljac, srpskog identiteta – naveo je Suljagić.

Poručio je da Srbija nikada neće doći sebi dok se ne suoči s onim što se dogodilo u Bosni i Hercegovini.

– Realno pitanje je na kojim osnovama će se početi razgovarati. A, to moramo, prije ili kasnije. Ne možete u društvu u kojem je Ratko Mladić heroj biti šokirani kada vam dijete pobije drugu djecu u školi. I niste se vi dragi Srbijanci ogriješili o Srbiju, vi ste se ogriješili o nas. To što se ogriješili od sebe je vaša problem i vaša stvar, svodite to kao hoćete. Za koliko je srpski nacionalizam žrtava odovoran? Ni za jednu. Za koliko je bošnjačkih? Jako mnogo. Za koliko hrvatskih? Također mnogo. Kada se srpski nacionalizam suočio sa bilo čim? Gdje su srpski književnici koji će reći i napisati da “onaj arkanovac nije udarao onaj leš u Bijeljini, onu ženu mrtvu, u njihovo ime”. Makar to. Pitanje je šta će tačno biti platforma za razgovor koji treba da dođe, to ili DNK tehnologija. Ja ne pristajem i ne mislim da bilo ko ovdje pristaje da se nagađa o činjenicama. Činjenice postoje nezavisno od nas – poručio je Suljagić.