Sudar svjetova, ideologija i populizma: Počinje konačna bitka za politički tron u Brazilu

Nakon što je početkom oktobra okončan prvi krug predsjedničkih izbora u Brazilu, građani ove države danas će ponovo izaći na glasanje gdje će donijeti konačnu odluku o tome ko će predvoditi Brazil u narednom periodu – aktuelni predsjednik Jair Bolsonaro ili povratnik u politiku i buntovni ljevičar Lula da Silva.

Kao i u svakoj državi Latinske Amerike, ni ova predizborna kampanja u Brazilu nije prošla bez niza događaja koji imaju malo dodira sa stvarnim problemima građana. Međusobna vrijeđanja kandidata, “ratovi” između simpatizera jednog ili drugog političara, te skupovi na kojima predsjednički kandidati nose pancire zbog straha od napada – sve je to obilježilo Brazil u prethodna dva mjeseca.

Nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, Lula da Silva, nekadašnji predsjednik Brazila i povratnik na političku scenu ove države osvojio je 48 posto glasova, dok je aktuelni predsjednik Jair Bolsonaro osvojio 43 posto. Ipak, tokom predizborne kampanje uoči drugog kruga, prednost između kandidata se smanjila što će svakako doprinijeti dodatnoj drami tokom izbornog dana 30. oktobra.

Burna izborna kampanja

O uvijek interesantnoj političkoj sceni Južne Amerike i o tome kakve su šanse da Brazil doživi političke promjene za Klix.ba govorio je profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i rukovodilac Centra za studije Latinske Amerike FPN-a Zoran Krstić koji se na početku razgovora, kroz analizu zasnovanu i na rezultatima zajedničkog rada članova Centra za studije Latinske Amerike, osvrnuo na sve ono što je obilježilo kampanju u Brazilu te koliko su zapravo kandidati dodatno podijelili društvo svojom retorikom.

“Što se tiče predizborne kampanje predsjedničkih kandidata Lule da Silve i Jaira Bolsonara, prilično je očekivano da njihova direktna izborna konfrontacija podstakne dodatnu polarizovanost društva po liniji ljevica-desnica uslijed toga što je jedan od kandidata – Lula da Silva – u kampanju unio element političkog progona, kako se to nerijetko navodi na strani ljevice. Po pravilu se najsnažniji emotivni naboj u izbornoj trci javlja onda kada je jedan od kandidata optužen za korupciju i pronevjere za vrijeme vladanja protivničke strane. Luli da Silvi je zbog toga odbijena i kandidatura 2018. godine, uhapšen je i, naposlijetku, oslobođen optužnice. To je osnovni balast ovih izbora”, ističe Krstić na početku razgovora.

Pojašnjava i šta bi značio Bolsonarov poraz na ovim izborima.

“S druge strane, izgledalo je da talas populističkih izbornih pobjeda u svijetu jenjava sa Trumpovim gubitkom. Bolsonarov konačni poraz bi se, također, pripisao ovom povlačenju snage narodnjaka. Ali, čak ni dva najveća problema za vrijeme Bolsonarovog mandata nisu doprinijela izbornom gubitku direktno nadležnih. Naprotiv, ministar za zaštitu životne sredine Joakim Leite, za čijeg mandata je devastiran Amazon, i ministar zdravlja Eduardo Pazuelo, koji je iz vojske premješten na mjesto ministra zdravlja u trenutku kada Brazil doživljava ogroman populacioni gubitak uslijed pandemije Covid-19, osvojili su nove mandate u Kongresu. Ova brzopotezna skica nam pokazuje da je u ovoj izbornoj trci najmanje zastupljeno racionalno političko ponašanje, a više emotivno obojeno. Tamo gdje su snažne emocije, tu se proširuju i produbljuju podjele u društvu”, objašnjava profesor.

Kada je riječ o anketama uoči drugog kruga izbora, one su na strani Lule da Silve. Istina, u odnosu na raniji period, Lulina prednost se prema određenim statistikama smanjuje. Između ostalog, profesor Krstić je odgovorio i na to koliko je u ovom trenutku popularni Lula bliži pobjedi te da li su njegova obećanja tokom kampanje realnija u odnosu na Bolsonarova.

“Bolsonarov rezultat u prvom krugu izbora je prvi slučaj da aktuelni predsjednik ne dobije više glasova od protivkandidata u prvom krugu. Uz sva predviđanja da će Lula da Silva odmah u prvom krugu riješiti izbore u svoju korist, to je bila preambiciozna zamisao. U tom svjetlu mislim da treba gledati na Bolsonarov procenat u prvom krugu. Mnogi navode revoltiranost ljevice i ističu da je desnica odnijela pobjedu uslijed ovog Bolsonarovog uspjeha. Ali, to nije pokazatelj da će on pobijediti u drugom krugu. Silva je, svakako, ponudio racionalniji program, ali, kao što rekoh, najmanje se na tome zasniva političko opredjeljivanje birača. Ipak, smatram da će Lula da Silva postati dio ‘ružičaste plime’ koja je, nanovo, zahvatila latinoamerički kontinent”, mišljenja je Krstić.

Kandidat ljevice Lula da Silva predsjedavao je Brazilom od 2003. godine pa sve do 2010. godine, kada se povukao, a kasnije zbog korupcijskih skandala, suđenja i zatvora dobio i potpunu zabranu bavljenja politikom. Ipak, u njegovom mandatu, Brazil je ostvario značaj ekonomski napredak pa se tako Lula i sada gleda kroz prizmu onoga što je uradio tokom ranijeg predsjedavanja. Međutim, u odnosu na raniji period, ova Lulina kampanja temelji se na drugim principima.

“Najvažniji Lulin program u prvom predsjedničkom mandatu je bila ‘Bolsa Família’ (2003). Ona je bila usmjerena na pomoć porodicama u vremenu velike ekonomske nesigurnosti. Tu je svakako važan bio i program ‘Fome Zero’, usmjeren na eliminisanje gladi, povećanje minimalne plate i druge redistributivne politike. Rezultat ukupne Luline vladavine je ekonomski rast (sa 1,9 na 5,2%), povećan trgovinski suficit (33 milijarde dolara u odnosu na nekadašnjih 13 milijardi) i smanjenje siromaštva. Ali, mnogi ističu da je uspješnost Lulinih socijalnih reformi bila moguća uslijed monetarne stabilnosti koju je osigurala prethodna, Kardosova vlada. U prilog tome govori i podatak da je Lula, koji je zaista potekao iz nižeg radničkog sloja i imao socijalističku platformu, po dolasku na vlast nastavio da sprovodi program MMF-a potpisan 2002. godine od strane Kardosove administracije”, kaže profesor na beogradskom FPN-u.

Za razliku od tog vremena, Lulina platforma u 2022. godini je zasnovana na dva stuba.

“Prvo, na veličanju uspjeha socijalno-redistributivnih reformi iz prethodnog perioda Luline vladavine i, drugo i najvažnije, usmjerena je ‘protiv totalitarne prijetnje’, pod kojom se podrazumijeva populistička desnica i Jair Bolsonaro. Lula je izjavio: ‘Želimo da se pridružimo demokratama svih političkih pozicija, klasa,rasa i vjeroispovijesti… kako bismo porazili totalitarnu prijetnju, mržnju, nasilje i diskriminaciju koja se nadvila nad našom zemljom’. To je vrlo važno. Akcenat više nije na ekonomskih performansama, već na ‘borbi protiv zla’. U to zlo, pored navedenih manifestacija, spadaju i ‘zeleni’ aspekti Lulinog predizbornog programa: eliminisanje nelegalne deforestacije Amazona i njegova reforestacija, sprečavanje nelegalne rudarske aktivnosti, reforma državnog naftnog giganta Petrobrasa u smjeru zaštite životne sredine i energetske tranzicije”, ističe u razgovoru Krstić.

Izbjegavanje određenih tema tokom kampanje, također prema mišljenju sagovornika govori mnogo o kandidatima.

“Sve su to negativni aspekti prethodne vlasti, ali i dovoljno umjereni – u određenoj mjeri demagoški – izazovi. Profesor političkih nauka Karlos Merlo sa Univerziteta u Sao Paolu je to lijepo izrazio: ‘On govori malo o tome šta će uraditi, tako da nikakva pitanja koja izazivaju podjele ne budu u fokusu’. A pitanja koja izazivaju podjele su zakon o radu, legalizacija abortusa, zemljišna reforma… i o njima je Lula malo ili nimalo govorio, što ozbiljno govori o nespremnosti (ili nemogućnosti) da se suoči sa centralnim društvenim pitanjima i izazovima”, pojašnjava.

Mandat Jaira Bolsonara

Kada je riječ o aktuelnom predsjedniku i vođi desnice Jairu Bolsonaru, on je na čelu Brazila od 2019. godine. Od tog perioda, čini se kako je Bolsonaro uspio zaratiti gotovo sa svima, kako u državi tako i van nje, a gorka pilula naročito se odnosi na period pandemije i katastrofalan odgovor brazilskih vlasti na istu. Ipak, tokom kampanje, Bolsonaro je obećao kako će se, ukoliko ponovo bude izabran, pozabaviti kriminalom, korupcijom te potaknuti ekonomski rast.

“Brazil ima velikih problema sa korupcijom i kriminalom i vjerovatno da pobjeda bilo kog kandidata neće previše uticati da se ove pojave značajno promijene. Što se tiče ekonomskog rasta, svijet trenutno proživljava veliku ekonomsku krizu i teško je očekivati da će Brazil proći neokrznuto. Konačno, Bolsonarov mandat jeste obilježen skandalima. Stubovi njegove vladavine jesu rastući nacionalizam, razvoj protestantskih crkava, naročito pentekostalizma, kao i naglasak na ulozi vojske i policije što je karakteristično za latinoameričke sisteme”, ističe Krstić.

Osvrnuo se i na predizborne nastupe Bolsonara.

“U jednom od posljednjih nastupa pred drugi krug izbora, prije izlaska na scenu samog Bolsonara, protestantski sveštenik je najavio Bolsonara kao spasitelja, nekoga u koga ljudi treba da imaju povjerenja. U pozadini su se ređale fotografije Bolsonara iz mlađih dana u vojničkoj uniformi, tako da iz toga se može vidjeti na šta Bolsonaro cilja. Kroz kampanju je teško moglo da se nasluti šta će se u Brazilu promijeniti, pošto je naglasak uglavnom bio na Luli i da je njemu mjesto u zatvoru”, objašnjava Krstić.

Također, ističe kako je upravo pandemija koronavirusa jedna od najvećih mrlja Bolsonarovog mandata.

“Od skandala i konfrontacija, naročito je važna nespremnost suočavanja sa zdravstvenom prijetnjom tokom pandemije Covid-19. Bolsonaro je ovaj virus nazvao ‘malom prehladom’. Brazil je, uslijed njegovog odbijanja da preduzme mjere zaštite, doživio zdravstvenu katastrofu, a naročito je bilo ugroženo autohtono stanovništvo uslijed slabog pristupa sistemu zdravstvene zaštite. Kongres je, naposlijetku, morao da reaguje i donese zakon koji je Bolsonaru – iako je pokušao da uloži veto – naložio da napravi plan borbe protiv zaraze na teritorijama autohtonog stanovništva. U izvještaju Human Rights Watcha za 2020. godinu, kao neuralgične tačke brazilskog društva i države navedene su mahom one stvari za koje optužuju samog Bolsonara: javna bezbjednost, prava djece, žena i migranata, gender ideologija, sloboda izražavanja, prava autohtonog stanovništva itd. U kojoj mjeri je Bolsonaro zaista podstakao ove trendove zahtijeva ozbiljno istraživanje i svaka ocjena po tom pitanju bi bila paušalna”, nastavlja.

Od početka mandata Jaira Bolsonara, brazilskog predsjednika pratio je glas kako njegova politika i ponašanje prate ponašanje Donalda Trumpa. S obzirom na to se očigledno nalazi u političkoj krizi i nedostatku podrške, mnogi analitičari strahuju kako bi Bolsonaro u slučaju gubitka izbora mogao krenuti sličnim putem kao i Trump te pokušati izazvati nerede koji bi se mogli uporediti s onima na Capitol Hillu 6. januara.

“Na ovo pitanje se zaista ne može znati odgovor. Kao i u slučaju Trumpovog poraza, niko nije predviđao takav razvoj situacije. Nalaziti poveznice između političkog ponašanja Trumpovih i Bolsonarovih glasača je moguće, ali ne u svim aspektima: Brazil je u velikoj mjeri drugačije društvo od američkog i to određuje i političko ponašanje tamošnjih građana. Određena doza rezignacije Bolsonarovih pristalica je odavno vidljiva, dok su, na drugoj strani, i Luline pristalice nezadovoljne izbornim rezultatom u prvom krugu. Poslije prvog kruga izbora, Bolsonaro je počeo da ‘spušta loptu’ i poziva na mir. Prije samih izbora govorio je tome da je izborni sistem slab, da su moguće malverzacije, ali pitanje je da li će to dovesti do američkog scenarija (Bolsonara zovu ‘tropski Trump’, a određeni analitičari kažu da je ‘Brazil bolsonarizovan’). Ipak, niko nije predviđao da će do drugog kruga uopšte doći. Da li će se drugi krug završiti mirno i smjena vlasti, ako do nje dođe, proći bez nemira i nereda, zaista je stvar nagađanja, a ne naučne predikcije”, rekao je Krstić.

Iako se očekuje buran izborni dan, već od ponedjeljka Brazil će se vratiti uobičajenim aktivnostima što znači da se vraćaju i uobičajeni problemi, naročito u ekonomskom smislu.

“Lulin program je, deklarativno, usmjeren na ona pitanja koja su najmanji zajednički sadržalac svih ne- Bolsonarovih glasača. Kada su dva kandidata u igri, prema Daunsovoj teoriji osrednjem glasaču, oni će se prikloniti centru kako bi zadržali najveći mogući broj birača na političkom kontinuumu. Ako jedan od njih ode previše ulijevo ili udesno, drugom kandidatu ostaje mnogo veći broj birača na raspolaganju. To je ovdje bilo naročito vidljivo, jer su obojica težila da zadovolje tog ‘srednjeg glasača’. Uz dozu populizma i demagogije, usmjerenost na negativne aspekte protivkandidata je nespojiva sa konkretnim prijedlozima rješenja stvarnih i gorućih problema u društvu i državi”, ističe Krstić.

Brazil između Kine, SAD-a i Rusije

Jedno od važnijih pitanja koje će se postaviti nakon izbora jeste i ono koje se tiče vanjskopolitičke opredijeljenosti Brazila. U trenutku sve veće konfrontacije Kine i SAD-a, rata u Ukrajini i ponašanja Rusije, Brazil će se svakako naći na prekretnici u odnosima s ovim državama, a naš sagovornik upravo je ovo pitanje ocijenio kao jedno od važnijih.

“Ovo je veoma važno pitanje. Brazil je na trenutnoj mapi međunarodnih odnosa veoma važna tačka. On je član BRICS-a, u kom su i Kina i Rusija. Kako su Kina i Rusija, prema izjavama zvaničnika, spremne da promijene karakter međunarodnog poretka, BRICS bi u tom poslu imao značajnu ulogu. Brazil bi mogao da dobije ulogu regionalnog pijemonta, jer je i Argentina podnijela zahtjev za članstvom u ovoj organizaciji. Nema razloga da, nakon Argentine, i neke druge latinoameričke zemlje ne krenu istim putem. Tome bi sigurno doprinijela i izrazita antiamerička raspoloženja u brojnim latinoameričkim državama. Također, Brazil je i važan izvoznik nafte; po prognozama bi mogao da postane peti najveći izvoznik. U vrijeme opće potrage za naftom i naftnim derivatima u svijetu, nijedan brazilski predsjednik ne bi dozvolio da ‘tektonskim promjenama’ spoljne politike unazadi brazilsku ekonomiju. To je važno za razumjeti”, smatra Krstić.

Naravno, jedno od važnijih pitanja jeste i ono koje se tiče rata u Ukrajini.

“Ali, pitanje je mnogo šire i zato su se oba kandidata pažljivo – u mjeri u kojoj im to nalaže pozicija koju su imali u tom trenutku – odnosila prema ovom sukobu. Bolsonaro je otvorenije od svog protivnika podržavao Rusiju i, čak, imao sastanak sa Putinom prije početka rata u Ukrajini. Lula da Silva je, prema mišljenjima dijela svog biračkog tijela, napravio ozbiljan gaf izjavom da su i Putin i Zelenski podjednako krivi za rat. Uprkos takvim sporadičnim izletima, vjerujem da ni on, ako postane predsjednik, ne bi preduzimao otvorene antiruske aktivnosti. Štaviše, Lula je u više navrata govorio o tekućem sukobu, imao je oštriji stav prema Bolsonaru, ali nije išao ‘niz dlaku’ medijima i Zapadu u svojim osudama Rusije, jer je, kako što sam rekao, krivicu stavljao i na leđa Zelenskog. Njegovim izborom bi se saradnja sa Rusijom vjerovatno nastavila, samo je pitanje u kom modalitetu”, ističe Krstić.

Na kraju razgovora, osvrnuli smo se i na to kakve bi odnose Brazil nakon izbora mogao imati s drugim južnoameričkim zemljama koje su kroz izborne procese u prethodnih nekoliko mjeseci također doživjele značajne promjene.

“Ljevičarski talas u Latinskoj Americi, kojem smo svjedoci, posljedica je povećane ekonomske i socijalne nejednakosti. Ovaj talas se naziva ‘ružičasta plima’ kako bi se izbjeglo direktno povezivanje sa komunizmom upotrebom crvene boje. Okosnica programa nosilaca ‘ružičaste plime’ je antineoliberalizam i anti imperijalizam. Kada kažete neoliberalizam i imperijalizam, za većinu lijevo orijentisanih glasača u ovom regionu prva asocijacija su SAD. Nakon konzervativne ‘plave plime’ sredinom druge decenije 21. veka, Latinsku Ameriku ponovo zapljuskuje ‘ružičasta plima’. U nju se ubrajaju pobjede Lopesa Obradora u Meksiku (2018), Alberta Fernadesa u Argentini (2019), Luisa Arsea u Boliviji (2020), Pedra Kastilja u Peruu (2021), Gabrijela Borića u Čileu (2022) i Gustava Petra u Kolumbiji (2022). Pobjeda Lule da Silve bi bio prirodni nastavak ovog trenda”, pojašnjava profesor.

U zaključku, osvrnuo se i na eventualna kretanja u slučaju pobjede Bolsonara.

“Kada bi Bolsonaro ponovo postao predsjednik, narušavanje ovog trenda ne bi bilo direktno povezano sa ponovnim okretanjem ka Americi, jer tamo na vlasti više nije konzervativac. Veoma korisna metafora u ovom slučaju je metafora o dva ogledala, koju stručnjaci u SAD koriste kada opisuju Brazil, jer iz toga mogu da se vide naznake i obrisi kako će izgledati ‘midterm elections’ koji se održavaju 8. novembra u SAD-u. S druge strane, Bolsonaro je u govorima isticao da ‘Brazil neće da se pretvori u haos kao što je u Venecueli’. Čak i u slučaju Bolsonarove pobjede, njegov fokus bi morao da bude regionalni, iako je većina njegovih kolega ljevičarske orijentacije. Latinska Amerika možda jeste ‘backyard’ Sjedinjenih Američkih Država, ali za SAD trenutni prioritet nije njegovo uređivanje. Zato će se svi lideri regiona Latinske Amerike i Kariba morati posvetiti unapređenju međusobnih odnosa bez obzira na ideološku orijentaciju”, zaključio je u razgovoru za Klix.ba profesor i rukovodilac Centra za studije Latinske Amerike na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Zoran Krstić.

Klix.ba