Studenti zabrinuti: Povećali cijenu smještaja a strahuju da će inspekcija zatvoriti domove

Nakon što smo sinoć objavili tekst da su povećane cijene smještaja u Studentskom centru Sarajevo, u vrlo kratkom roku, kontaktiralo nas je nekoliko studenata sa Bjelava.

Na prvu, bilo je teško povjerovati njihovim tvrdnjama o strašnim uvjetima u kojima žive, no kada su nam proslijedili fotografije snimljene u sobama, a koje ipak govore više od riječi, jasno je da o studentima malo ko brine.

Da su prepušteni sami sebi, govori i informacija da niko ne obilazi prostorije u kojima su smješteni, jer da čine suprotno, vjerujemo da bi imali srca i duše, da ono što para oko dok gleda fotografiju, ako ne u potpunosti, onda djelimičmo otklone.

Buđ, vlaga, prljavština, stari, propali madraci i šta sve ne, samo su dio onoga sa čime žive studenti na Bjelavama u četvrtom paviljonu. Kako je to po običaju kada dođu kamere, prikazuju se uredni, čisti dijelovi doma u kojima borave studenti sa povlasticama, dok ostatak ili većina živi u ovakvim (ne)uslovima.

Kako su kazali za Hayat.ba studenti nastanjeni na Bjelavama, uputit će poziv i Sanitarnoj inspekciji Kantona Sarajevo. Ova „pošast“ na Bjelavama košta, vjerovali ili ne, 200 KM piše Hayat.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Crna Hronika BiH (@crnahronikabih)

Išli smo u Upravu, tražili premještaj i rekli su nam da nemaju ništa, te da sačekamo do 18. septembra. Zamislite da u ovakvim uslovima morate ostati narednih 12-13 dana. Ovo je užas, studenti su ljuti. Pokazali smo im i slike, kažu „pa mi tu ne možemo ništa“. Ne znamo šta ćemo. Kako ih nije stid – pitaju se studenti koji su nam se obratili.

Također, prilikom razgovora u Upravi rekli su da će se žaliti direktoru, a odgovor je bio „opet nećeš dobit premještaj“.

I tako, svaki put kada mlade i školovane osobe napuštaju ovu zemlju, a posebno oni koje razmišljaju i ‘vagaju’ da li otići ili ne, poslije ovakvih fotografija i ovakvog odnosa prema budućnosti ove zemlje, ne možemo biti optimistični.

Direktor Dovadžija, kojem nije teško pohvaliti se za svaki posao koji uradi, što mu je u suštini i posao, poslije ovakvih slika, trebao bi se dobro zapitati da li su ove slike ogledalo njegovog (ne)rada i da li mu savjest dopušta da noću mirno zaspi, kada veliki broj studenata, udaljenih na hiljade kilometara od svojih roditelja, liježe i budi se u ovakvim uslovima.