Stručnjaci o predizbornoj kampanji: Bezidejno, nekreativno, anahrono, smiješno…

Prije pet dana u Bosni i Hercegovini je počela zvanična predizborna kampanja za lokalne izbore koji će se održati 15. novembra, a društvene mreže su već prepune plakata s imenima naših prijatelja, komšija, rođaka, amidžinca, komšinica s viklerima, ali učiteljica, majstora za veš mašine, atumehaničara, mašinovođa, pekara, inkasanata, “čitača mjernih instrumenata”, predstavnika drugih lijepih i korisnih esnafa koji nam sad nude svoje političke ideje i “svjetlo na kraju mračnog tunela”.

Piše: Faruk Vele

Pomalo se stiče utisak da su manje-više svi koje poznajemo na nekoj listi ili za nekog “lobiraju”. Svi bi, što bi rekao Đole Balašević, “skupštinski ‘leb bez motike” i da “preuzmu odgovornost”, i to, paradoksalno, u državi gdje svi traže da nešto potpišeš kako oni ne bi bili za bilo šta odgovorni!? Ali, neka, lijepo je to, a demokratija i podrazumijeva da se bira i da se bude birano.

Međutim, kako je i politika, bez obzira kava jeste, nekakav zanat, koji se mora negdje naučiti i navježbati, kao i promocija političkih ideja, tako se borba za glasove u nas pretvorila u reality show sa svim čarima i mahanama raznih improvizacija, “razmišljanja” o tome šta bi se “narodu moglo svidjeti”. A svi bi, opet, što bi kazao Dino Šaran, htjeli da su “zanimljivi, eksentrični”.

Hamo, vidi mu glave

To stvara kakofoniju, pravi politički bućkuriš. Nerijeko loše urađeni i izvedeni plakati lijepe se po banderama i kontejnerima, “snaga” fraca iz kuće koja se ruši (!?), a poruke već viđene, isprazne, ili nemaju puno veze s lokalnim izborima.

U svemu tome ima i našeg mentaliteta koji su još Nadrealisti saželi u čuveno “Hamo, vidi mu glave”, pa je često važnije kako se ko počešljao, nego kakav program zastupa.

Ipak, primjeri poput montaža i ismijavanja nečijeg izgleda, debljine, godina i drugog, ne bi smjeli biti prihvatljivi u javnom prostoru.

Kako god, brojni plakati su na društvenim mrežama izazvali pravu buru reakcija…

Kako izgledaju prvi dani kampanje u mini serijalu za Radiosarajevo.ba govore marketinški stručnjaci, stručnjaci za političko komunicranje, mass medije i propagandu iz Bosne i Hercegovine i regiona…

“Ovo sve izgleda generalno jako loše, nekreativno, bezidejno. Ponavlja se iz godine u godinu. Dakle, time političke partije pokazuju da apsolutno ne cijene svoje biračko tijelo. Potkupe ljude krpeći rupe na cestama. Evo, vidimo i u Sarajevu, to je opšte gradilište, ali to je samo krpljenje rupa! Prije godinu – dvije su makar pravili lokalne ceste. Sad valjda više nemaju para za to, pa ih krpe. Ceste su im prioritet jer je to pričino koruptivan posao”, govori za Radiosarajevo.ba marketing stručnjak sa višedecenijskim iskustvom, Ekrem Dupanović.

Dupanović je danas izdavač i glavni urednik portala Media Marketing, Art&Business i Woman.Comm. Prije tačno 30 godina, 1990. godine, on je imenovan za direktora jugoslovensko-švicarske marketinške agencije IMS/STUDIO 6 Yugoslavia, koju su zajedničkim ulaganjem osnovale agencije OSSA i IMS/STUDIO 6 Lausanne.

Ubrzo nakon osnivanja potpisuju ugovor sa jugoslovenskom vladom i IMS/STUIO 6 Yugoslavija postaje prva zvanična agencija jugoslovenske vlade na čijem čelu je bio Ante Marković. Međutim, Markovića će, kako kaže Dupanović, principijelno odbiti kada je odlučio formirati stranku, uprkos izdašnim budžetima.

Prema njegovim riječima, i u Bosni i Hercegovini danas ima agencija koje bi mogle učiniti i kampanje političkih stranaka u našoj zemlji vrlo krativnim projektima.

"Međutim, političke stranke smatraju jednostavno da to nije 
potrebno. Oni kupuju glasove, krpe ceste i na taj način nastoje da sebi 
osiguraju podršku", smatra Dupanović.

Prof. dr. Nermina Mujagić, profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i članica Odbora za političke nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, pored ostalih predmeta, predaje i političko komuniciranje.

Ona kaže da je kontekst ove kampanje znatno drugačiji nego prethodnih godina.

“Ali ono zašto brinemo, kao građani, kao ljudi, čini mi se, gotovo nikoga na tangira”, primjećuje Mujagić.

Prosječnost kao izvrsnost

Prema njezinim riječima, COVID-19 je promijenio mnogima odnos prema životu, “samo ne onima koji su željni izbornih borbi, izbornog natjecanja, moći i privilegija koje vlast sa sobom nosi”.

“Znači postoji pretužna potreba da se prosječnost predstavi ka izvrsnost. Nema nikakvih standarda. Čak se ne poštuju ni oni standardi koje propisuju stručnjaci iz ekonomskog marketinga. Puno je hiperkomercijalizacije politike, zaodjevene u neke mitove, lažna uvjerenja, poluistine itd. Kad asve uzmemo, kada napravimo analizu onoga što do sada gledamo, čini se da je zadatak ove kampanje da se umanje demokratska očekivanja građana”, konstatira Mujagić.

Ekrem Dupanović, pak, primjećuje da je u cijeloj priči važna i uloga medija.

“Mediji su ti čiji se programi i stranice kontaminiraju tim da ne kažem glupim i nekreativnim porukama. Nažalost, svi su mediji u teškoj finansijskoj situaciji pa ne mogu da sjednu, dogovore se i kažu: “Ovo nećemo da objavimo, nećemo vas podržati ove godine u kampanji”. Jer, stranke ne poštuju ni medije, kreativnost medija. Mediji su prisiljeni da uzmu sve šta im se ponudi, jer para sve manje”, navodi on.

Smatra da demokratije u Bosni i Hercegovini gotovo i nema, ili je ima u malim količinama pa “ove kampanje nemaju šta ni pokvariti”.

“Ali, naravno, da i to utječe, da narod počinje da shvata da ga njegove vođe smatraju ovcom, najobičnijom ovcom, koja se može kupit najglupljim porukama”, konstatira Dupanović.

Dr. sci. Belma Buljubašić vanredna je profesorica na Odsjeku žurnalistike/komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Pored ostalih predmeta predaje i Osnove propagande, Retoriku i kulturu govora i Marketing mass medija.

Primijetila je da se i kod nje dio prijatelja na društvenim mrežama pretvorio “u plakate i slogane”, pa shvata zašto se ljudi pitaju ima li iko da se nije kandidirao.

“Poruke su onakve kakve imamo svake godine, nekakve uobičajene, stereotipne, kakve viđamo ovdje, ali i u zemljama regiona. Ima, naravno, i pozitivnih primjera, stranaka koji se uvijek potrude da imaju nove i dobre slogane. S druge strane, imamo plakate od prije dvije godine koji još uvijek stoje, a lijepe se novi!? Inače, meni je to uvijek bilo i bacanje novaca, jer plakatiranje grada podrazumijeva ogromna sredstva. Ja, zaista, ne vjerujem da će neko na osnovu toga što vidi nekakav plakat ili nešto slično opredijeliti za nekog kandidata”, komentira profesorica Buljubašić.

Prema njezinim riječima, među kandidatima različitih profila, ima i dosta onih koji “samo trebaju da popune listu”.

“Čini mi se da se ogroman broj kandidata, ovo se, naravno, ne odnosi na sve i ne želim generalizovati, uopšte ne shvata zašto se kandiduje. Vi vidite da se on kandiduje za opštinsko vijeće, a njegov program je kao da ima namjeru da uđe u Parlament FBiH!? Politička pismenost ljudi je vrlo loša”, podvlači Buljubašić.

Uvreda za inteligenciju

Profesorica Mujagić ističe da pretjerana želja za samopromocijom mnogo toga govori o bh. političkoj sceni danas.

“Ta otužna potreba za self marketingom naših izbornih kandidata, posebno u ovom vremenu, u vremenu pandemije, kada ljudi ostaju bez posla, kada ugostitelji propadaju, nekako predstavlja i lice i naličje naše politike. Da živimo na demokratskom društvu koje se zaista zasniva na dobroj informisanosti, ovi sadržaji koje smo do sada viđeni, koji su ponuđeni, bili bi i neprihvatljivi i smatrali bi se i uvredom za ljudsku inteligenciju”, kaže Mujagić.

Nadalje, podsjeća kako je politika u principu podrazumijeva upravljanje i državom i društvom.

“I ona bi trebala biti iznad ove promocije. No, ova kampanja ukazuje na jedan suprotan proces. Meni se čini da su promocije u ovoj državi postale mnoge važnije od same politike. Proizvodnja političkih zvijezda i pokušaja njihovog bliskog odnosa sa javnošću, nekako skreće društvo upravo u onaj pravac koji je poželjan nekolicini političkih frakcija koje se bave preraspodjelom moći u BiH”, dodaje profesorica Mujagić.

S druge strane, Buljubašić kritizira i one koji se na društvenim mrežama ismijavaju izgled kandidata.

“Kakvu ko ima frizuru, koliko ko ima kilograma i slično…, to lično ne podržavam. Kako neko izgleda, to mi je najmanji problem. To se tačno svodi na ono naše “vidi mu glave, vidi mu njuške”, sve te naše uvrede. A je li iko pogledao program, šta taj nudi. Ako ćemo se ismijavati hajmo pogledati šta ko nudi, kakve su njegove greške, propusti u programima. Tu ima grešaka koliko hoćete. A ne da se sve svede na to kakva je nekome frizura i koliko ima kilograma. Tako da, sve ovo dosta govori o društvu, samoj kampanji, kandidatima, ali i publici”, zaključuje Buljubašić.

Na koncu, profesorica Mujagić podvlači, što je tužno, kako još uvijek nije čula nijedan govor, nijedno predstavljanje koje daje neke naznake da bosanskohercegovačkom društvu bude bolje nego što jeste.

“Možda je rano da dajemo sud o tome, ima novih kandidata, ja neke lično i znam i vjerujem da su oni srcem spremni da spase ono što se spasiti da, ali isto tako moram biti iskrena prema vama i kazati da je mnogo demagoga, sa manje ili više uspješnim biografijama”, zaključuje Mujagić.

Komentar Adisa Misaljevića na fotomontažu

Adis Misaljević, kandodat A-SDA na općim izborima, na Facebooku komentirao je fotomontažu koju je neko od konkurenata napravio i proširio društvenim platformama. Njegovu objavu porenosimo u cijelosti:

“Nisam nikad upoznao duhovitog čovjeka, a da nije bio i inteligentan. I obrnuto. Pravi čovjek uvijek zna i primiti šalu i našaliti se na svoj račun pa bih se zbog toga osvrnuo na nešto upravo aktuelno. Ako je montaža moje slike sa predizborne plakate koju je napravio “intelektualac” korištenjem dječije aplikacije i koja se dijeli isključivo među članovima jedne političke stranke, nasmijala nekog od mene ima halal! Šteta što nije ništa novo pa da se svi nasmijemo ali drugi put će valjda biti bolje. Što bi rekli u mojoj pobjedničkoj i najjačoj političkoj opciji, samo vi pišite i crtajte, nemojte gledati na nas, mi radimo”, napisao je Misaljević.

Radiosarajevo