Stručnjaci o odgoju djece i upotrebi mobitela: Strah je opravdan, djeci su potrebni realni kontakti

Juni je mjesec posvećen roditeljstvu. Tokom cijelog mjeseca, UNICEF u BiH pokreće društvenu aktivaciju, ističući važnost pružanja podrške roditeljima i starateljima, kako bi što uspješnije obavljali jedan od najvažnijih poslova na svijetu: odgoj i briga o djeci. O važnosti igre za djecu u smislu zdravog razvoja i djetinjstva, ulozi roditelja i opasnostima na digitalnim mrežama za Novi dan govore Nineta Popović, voditeljica Odjela za Komunikacije iz UNICEF-a, Najra Jusufović i Tamara Pribišev Beleslin – doktorice nauka iz oblasti predškolstva.

Popović je na početku gostovanja najavila nekoliko događaja koje UNICEF priprema u narednom periodu, koji će istaknuti i promovirati ulogu roditeljstva, ali i naglasiti neophodnost uspostavljanja servisa koji će biti u službi i na usluzi roditelja.

Tako će u toku ovog mjeseca UNICEF organizirati Međunarodni dan igre 11. juna, koji će se simbolično obilježiti u Sarajevu, a u kojem će učestvovati i roditelji i djeca. Tom prilikom djeca i roditelji će zajednički učestvovati u igrama, kombinaciji digitalnih medija i klasičnih oblika igre, što ima za cilj pokazati kako nije nužno zabraniti ni korištenje interneta niupotrebu digitalnih medija. Drugi događaj, Dan očeva, obilježit će se 16. juna, s ciljem promocije uloge oca u porodici i kao roditelja, te inspirisanja ljudi da podijele pozitivne priče.

Pozitivno roditeljstvo

Jusufović se na temu nadovezala definiranjem “pozitivnog roditeljstva”, pojasnivši kako bi svaki roditelj trebao probuditi dijete u sebi kako bi mogao razmjeti svoje dijete, ali da mora ostati roditelj i postaviti jasne okvire i granice u kojima se kreću i on i dijete, te način kako da se druže i dogovaraju se djecom.

Složila se s konstatacijom da je predškolski možda i najvažniiji period za formiranje ličnosti čovjeka, kada se formiraju nukleusi za razvoj svih aspekata ličnosti – socioemocionalni, kognitivni, motorički, itd., te da ono što se propusti u tom periodu je teško nadoknadivo poslije. “Jako bitno je u tom periodu početi s postavljanjem granica, stvaranjem pozitivnih navika, formiranjem nukleusa za zdrave stilove života”, naglasila je.

Također, dodaje Jusufović, potrebno je pomoći roditeljima kada je ova tematika u pitanju – kako dozirati, kako postaviti jasne granice, ali ostati u kontaktu, i naći način poštivanja onog što dijete treba.

Govoreći o opasnostima društvenih mreža, Pribišev Beleslin je kazala da se radi o urgentnom pitanju, s obzirom da se mladi roditelji sve više susreću sa s ulaskom male djece u digitalni svijet.

Istaknula je da se radi o opravdanom i prirodnom strahu roditelja, da bi se korištenje mobilnih telefona ili tehnologije uopšte moglo negativno odraziti na razvoj djece. Smatra da je to donekle i tačno, ako je ta upotreba nekontrolisana kako kod male djece tako i kod beba, koji se na ovaj način sve više udaljavaju od realnog svijeta, prirode i onog što je prisutno oko nas.

Potcrtala je i ulogu roditelja, odnosno, na koji način roditelji tome doprinose.

“Međutim, i roditelji treba da razmisle o korištenju tehnologije, djeca u predškolskom periodu najviše uče imitiranjem, imitiraju odrasle, a među odraslima su veoma zastupljeni roditelji, i treba i sebi da postave granice. Trebaju svjesno da se usmjere ka realnim kontaktima, da bi djeca dobijala svijest o okruženju, o roditeljima, drugoj djeci, vršnjacima, i da bi postali zainteresirana i uključena u igre s realnim vršnjacima. Svijet digitalnih tehnologija je blistav, šarolik i brz, i samo reflektuje život, nekad stvara i nove priče koje nisu sigurne, često je to svijet odraslih koji je predstavljen kao svijet djece”, pojasnila je Pribišev Belesin.

Dala je i savjet roditeljima:

“Savjet roditeljima, koji su s pravom uplašeni, je da i oni grade svoj pozitivan model upotrebe tehnologija u slobodnom vremenu, da zajedno s djecom ulaze u taj svijet, ali ne tako da bebi daju u ruke mobitel, koje ona koristi kao igračku, stavlja u usta, ali vrlo brzo će početi da posmatra i onaj drugi svijet, dok su njoj važni realni kontakti – krilo, vezanost za majku, oca, baku, dedu, vršnjake”.

Popović je ukazala na to da je roditeljima potrebna sistemska podrška. Šta to znači?

Pored podrške koju dobiju od prijatelja, porodice, roditeljima je potreba i stručna pomoć, servisi za buduće, mlade majke, dojilje, koji će joj dati savjet u mnogim situacijama koje slijede.

Nadovezavši se na prethodnu gošću, koja je govorila o potencijalnim negativnim utjecajima digitalne tehnologije kod male djece, ukazala je i na problem s kojim se susreću roditelji odnosno odgajatelji u vrtićima, a to su određena kašnjenja u razvoju predškolske djece, a kao jedan od njih je
navela problem razvoja u govoru.

“Ako beba sluša muziku iz mobitela nema potreba da razvija motoričke osobine, govor, itd. Roditelji također moraju znati kako se igrati i provoditi vrijeme s bebom a da se potakne razvoj, kako motorike tako kongitivni, socijalni, socijalne inteligencije, koji je najintenzivniji u vrtićima”, pojasnila je.

O značaju vrtića kao odgojne ustanove

“Čuli smo koliko su vrtići bitni, ali nisu dostupni svakom djetetu ili ih je premalo ili su preskupi, i to je nešto o čemu vlasti trebaju razmišljati i ulagati. Ako hoćemo žene koje su konkurentne na tržištu rada sistem se treba pobirinuti za djecu, moraju dobiti pomoć. Svako dijete ima pravo na predškolski odgoj. To su investicije, to je nešto o čemu donosioci odluka trebaju voditi računa. Ova zemlja ide lošim putem, mladi odlaze, mlade porodice odlaze, ovo će postati zemlja staraca ukoliko se ne osvijestimo”, dodala je Popović.

N1