“Što je hladnije, meni oko srca sve toplije. Ostajem dok ne počnu hapšenja!”

Davor Dragičević i dalje je u šatoru ispred Tužilaštva BiH, u kojem boravi od nedjelje. Jučer je imao jednosatni razgovor sa postupajućom tužiteljicom Ozrenkom Nešković. Jedini razlog zbog kojeg bi, kaže, napustio svoj trenutni improvizirani dom, biće hapšenja.

Od institucija, preko trgova i parkova, do šatora ispred zgrade Tužilaštva BiH – ne traži onaj koji bi umanjio bol, jer takav ne postoji, traži pravni lijek, ono što prema zakonu zovemo pravdom. Peta je godina otkako je Davor Dragičević u tom traganju, traganju nastalom gubitkom sina, za kog tvrdi da je otet, mučen i ubijen.

“David Dragičević je otet, mučen. David Dragičević nije zadesno nastradao 18.3. David Dragičević je nasilnički utopljen mnogo kasnije. Svi oni koji su sudjelovali u tome, kao što sam ja imenovao, jesu sudjelovali, i što je najvažnije – dijete je ubijeno. Jučer smo ja i Ifet Feraget bili sa postupajućom tužiteljkom Ozrenkom Nešković. Ostajem ovdje dok ne bude dan kad će se krenuti hapsiti ubice, zločinci”, govori nam danas Davor Dragičević.

Četvrtu noć, hladniju od svih prethodnih, Davor Dragičević će prespavati u šatoru, u komšiluku Tužilaštva BiH. Od tih prvih komšija očekuje samo da rade svoj posao, od ostalih, od kojih nije očekivao ništa, svakodnevno dobija podršku, toplo jelo, još topliju riječ.

“Kako je vrijeme hladnije meni je, kažem vam, sve toplije, i u duši… Imam čak i komšije sad, kao da se znamo 50 godina, organizuju se oni, jedan donese kafu, jedan supu… da kažem hvala, malo je…”, ističe Dragičević.

Brojni su oni koji ga posjećuju.

“Meni se želudac okreće kad to pomislim tako… da čovjek izgubi svoje dijete, to je nešto najcrnje. Nema se tu puno šta reći. Ja sam tu i moja je kuća tu blizu”, naglašava Davorov posjetitelj, dodajući da će mu pomoći sa svim što bude trebalo.

Napominju nam i da cijeli komšiluk daje podršku.

“Ovdje mi u komšiluku, svi, ne samo ja, nastojimo ga održati u životu. Nikad neće on moći doći na svoje, izgubio je sina… ne daj bože nikome”, ističu nam.

Nebo nad šatorom u kom boravi nije vedro, ali Davor Dragičević se nada nekom drugom razvedravanju i rasvjetljavanju slučaja ubistva njegovog sina, Davida Dragičevića. Što je hladnije, njemu je, kaže nam, oko srca sve toplije, jer grije ga ta borba, ta snaga i ljubav prema djetetu. Ispred zgrade Tužilaštva BiH ostaje sve dok ne počnu hapsiti one koji su ubili njegovo dijete.

N1