Stanovništvo godinama koristilo radioaktivan ugalj, niko ih nije upozorio

Iako se za radioaktivnost mrkog uglja iz rudnika Tušnica znalo i mnogo prije nego je objavljena prva studija o tome niko nikada na to nije upozorio stanovništvo u Livnu koje se godinama grijalo na taj isti ugalj. Osim toga, dopustilo se da se ovaj ugalj odvozi u Kakanj, ali i u Hrvatsku.

„Svi smo po tri ili više tona tog uglja nosili u kuće i koristili ga za grijanje. Pepeo smo često bacali u vrtove i s njim đubrili njive”, kaže nekoliko mještana Livna za Žurnal koji su svjesni problema i strahuju o dugoročnijim posljedicama po stanovništvo posebno ono koje živi u neposrednoj blizini rudnika.

Stručnjaci su još ranije za Žurnal pojasnili da se gorenjem uglja radijacija povećava u samom pepelu kojeg danas ima ne samo na njivama i baštama Livnjaka, već i u Kaknju i Kaštelima kod pogona bivšeg Jugonila.

Mjerenje iz 2019.

Žurnal je već pisao o studiji iz 2010. koja govori o tome da se u rudniku Tušnica nalazi mrki uglja značajne radioaktivnosti i koja dokazuje štetnost radijacije po zdravlje radnika i mjerama koje su se morale poduzimati.

Devet godina kasnije, Zavod za javno zdravstvo FBiH mjerio je doze zračenja na površinskom kopu, a izvještaj koji je u posjedu Žurnala, pokazuje da „postoji značajno povećanje ekspozicije radnika na površinskom kopu” i “ne postoji značajno povećanje ekspozicije stanovništva u blizini površinskog kopa“.

Međutim, sporno je što stanovništvo u selima blizu rudnika i danas koristi ovaj ugalj, a da nisu svjesni opasnosti kojoj izlažu sebe i svoje porodice. Nažalost, niko od nadležnih do danas nije uradio istraživanje o radijaciji pepela i njegovom utjecaju na ljude.

Jedna od preporuka stručnjaka s kojima su razgovarali jeste da bi se u kućama tog stanovništva radijacija trebala mjeriti najmanje tri mjeseca.

Radiokativnost pepela otkrili u Hrvatskoj?

Profesor dr.sci Feriz Adrović još ranije je za Žurnal objasnio da kopanjem i korištenjem uglja, radiaktivnost sadržana u njemu se preraspodjeljuje iz dubine ugljenih slojeva gdje nije bitno uticala na ljude i biosferu i deponuje na površinu zemlje, gdje može bitno promijeniti količinu radioaktivnosti i radiekološku sliku životne sredine zbog prisutnosti brojnih polutanata hemotoksičnog i radiotoskičnog djelovanja.

Dalje navodi da sagorijevanjem uglja u termoelektranama usljed eliminacije organske komponente zapremina uglja smanjuje se na pepeo i šljaku što neminovno dovodi do povećanja koncentracije radionukleida u produktima sagorijevanja.

Ugalj Tušnica se svojevremeno izvozio i za potrebe jedne cementare u Hrvatskoj, koja je navodno analizirala pepeo nastao sagorijevanjem tog uglja, te su utvrdili radioaktivnost. Prema nepotvrđenim informacijama oni su dio tog pepela vratili za Livno gdje je on deponiran u površinske iskope lignite u Prologu, a dio u Kaštelima kod pogona bivšeg Jugovinila.

Žurnal je u posjedu analitičkog izvještaja Zavoda za javno zdravstvo FBiH iz novembra 2019. godine za uzorke uzete iz Novakovca, Mandek, Pašinac i utvrđeno je da u uzorcima vode nije bilo radijacije. Ipak, saznajemo da voda sa izvorišta u blizini sela Tušnica, koja je svojevremeno korištena u rudniku, a mještani je koriste i danas, navodno nije testirana. 

Ovom izvorištu i dodijeljenoj koncesiji za istraživanje i eksploataciju mineralne sirovine u industrijske svrhe ranije smo pisali u nekoliko navrata.