Šta radi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH: Loš angažman van Sarajeva

Posljednji slučaj izmještanja spomenika Kralja Tvrtka ponovo je problematizirao rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Postavlja se pitanje da li je efektivan rad ove komisije ograničen isključivo na područje Kantona Sarajevo.

Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika je jedna od dejtonskih institucija u BiH. Na osnovu ovlaštenja iz Aneksa 8. Dejtonskog sporazuma Komisija donosi odluke o proglašenju pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenikom, na osnovu Pravilnika o kriterijima vrednovanja, podjeli i kategorizaciji nacionalnih spomenika.

Komisija bi prema dejtonskom sporazumu i Ustavu BiH trebala da broji pet članova, od čega tri imenuje Predsjedništvo, a dva su strani članovi koje imenuje glavni direktor Organizacije ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu.

No odlukom iz 2016. godine Predsjedništvo je jednoglasno izbacilo dva međunarodna člana čime je direktno prekršen Aneks 8 Dejtonskog sporazuma i član III.5. Ustava BiH.

Tada je iz Predsjedništva saopćeno da je odluka privremenog karaktera no na izboru članova Komisije 2021. godine ponovljena je ista praksa te su samo imenovana tri člana.

Rad Komisije na području grada Sarajeva je prilično aktivan, u nekoliko navrata su blokirali gradnje i rekonstrukcije koje su se, prema njihovoj ocjeni, ugrožavale lokacije nacionalnih spomenika.

Pa je tako blokirana rekonstrukcija Trga Alije Izetbegovića jer prema saopćenju iz komisije plan renovacije nije odgovarao “odluci o proglašenju historijskog urbanog krajolika Sarajeva”. o istoj osnovi obustavljena je i rekonstrukcija trga ispred direkcije Sarajevo Šuma.

Najviše bure je izazvala odluka Komisije da ne prihvati prijedlog o izgradnji zgrade Centralne banke Bosne i Hercegovine na prostoru sarajevskog parka Hastahana.

Načelnici sarajevskih općina Centar Srđan Mandić te Starog Grada Ibrahim Hadžibajrić su u više navrata optuživali člana komisije Faruka Kapidžića da koristi Komisiju za stranačke obračune.

Koliko su opravdane optužbe sarajevskih načelnika je upitno ne teško je ne primijetiti kako je rad komisije mnogo intenzivniji u Sarajevu za razliku od drugih dijelova BiH. Kada su u pitanju slučajevi u ostatku države Komisija se uglavnom ograničava na osude i kritike, ali bez konkretnih poteza.

U prvi plan se ističe slučaj Starog grada u Stocu. Ovu srednjovjekovnu utvrdu Komisija je proglasila za nacionalni spomenik još 2003. godine. No uprkos “zaštiti” to nije spriječilo izgradnju “križnog puta” 2020. godine koji je bez sumnje narušio autentičnost ovog nacionalnog spomenika.

Još jedan primjer dolazi iz Hercegovine, ovaj put je riječ o mostu na Bregavi u Klepcima kod Čapljine. Mustaj-begov most je izgrađen 1517. godine a 2003. godine je stavljen na listu nacionalnih spomenika. Ove godine se Grad Čapljina odlučio na “renoviranje”, no i najvećem laiku je jasno da tip ograde koji je postavljen pri rekonstrukciji ne priliči jednom spomeniku iz 16. stoljeća.

Sa druge strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH se u Sarajevu bavi veoma specifičnim pitanjima poput zatvaranja parkinga ispred Oficirskih paviljona u ulici Koste Hermana.

Ovi primjeri zaista postavljaju legitimno pitanje koliko je zapravo moćna i značajna ova institucija van područja grada Sarajeva i da li će se dosadašnja praksa u skorijoj budućnosti promijeniti.

Klix.ba