Šta kaže Statut SDA: Bakir ne može dočekati kraj mandata na funkciji

Kongres SDA bit će održan 14. oktobra ove godine, a u ovoj stranci su se pobrinuli da ne bude previše “upitnika” uoči njega. Tako se već ranije iz borbe eliminirao Šemsudin Mehmedović, pa mu nije uopće data šansa da pokaže ima li veću podršku od aktuelnog predsjednika Bakira Izetbegovića.

Bakir će tako još jednom, bez bilo kakve konkurencije, zasjesti na čelo stranke koja je pod njegovim rukovođenjem od najjače postala opoziciona i antizapadno orijentirana.

“Vrsni” pravnici

Iako je Statut SDA pisan po mjeri Bakira Izetbegovića, pa se u članu 27.3 navodi čak i to da se obavljanje funkcije kraće od dvije godine ne računa mandatom, misleći pod tim direktno na period kada je zbog bolesti tadašnjeg predsjednika Sulejmana Tihića na Konvenciji SDA, u septembru 2014. godine, za predsjednika aklamacijom izabran Izetbegović, ipak su Bakirovi „vrsni“ pravnici, koji su uspjeli uništiti i tužbu protiv Srbije, napravili propust. 

Član koji se tiče toga da se obavljanje funkcije kraće od dvije godine ne računa mandatom je veoma važan zbog sljedećeg člana Statuta, gdje se navodi da se funkcija predsjednika na svim nivoima organiziranja SDA može obavljati najviše u tri uzastopna mandata, čime se Bakiru Izetbegoviću pripremio prostor za ovaj kongres.

Do 2026. 

No, nastavak istog člana je očito bio suvišan za Izetbegovića, jer se navodi da funkcija predsjednika može iznositi najviše 12 godina u kontinuitetu. Tako da Bakir, ukoliko ne bude nekih promjena Statuta po njegovoj mjeri, kraj mandata neće moći dočekati na funkciji predsjednika SDA.

On bi tu poziciju morao napustiti najkasnije 1. septembra 2026. godine, odnosno mjesec uoči općih izbora, i nešto više od godinu prije kraja mandata. No, kršenje Statuta ne bi bilo nikakva novost za stranku kojom upravlja Bakir Izetbegović, pa nas ne treba iznenaditi ako se to i budućnosti desi.

Pravnici u SDA, poput Nezira Pivića, uvijek su spremni i jedva čekaju „pojašnjenje“ kako je neko „pogrešno“ protumačio Statut, kako bi opravdali čovjeka koji sam kaže da mu je otac stranku ostavio u naslijeđe.