Šta je zapravo cilj Azerbejdžana u Karabahu: Uspostava legalne vlasti ili etničko čiščenje Armenaca

Nakon što je dogovoreno primirje i raspuštanje armenskih snaga u Nagorno-Karabahu svijet je odahnuo jer je spriječena nova eskalacija i novi rat, no političko rješenje je još uvijek daleko od realizacije.

U utorak je južnokavkaska država Azerbejdžan objavila da su njene oružane snage pokrenule “lokalne antiterorističke aktivnosti” u Nagorno-Karabahu, koji je unutar granica Azerbejdžana, ali djeluje kao otcijepljena paradržava pod kontrolom etničke armenske populacije.

Dok optužbe o predstojećem “genocidu” dostižu usijanje, sve su oči uprte u desetljećima star sukob koji prijeti uvući neke od vodećih svjetskih vojnih sila.

Armenija i međunarodni posmatrači upozoravali su da Azerbajdžan gomila svoje oružane snage duž jako utvrđene linije kontakta u Nagorno-Karabahu, pripremajući se za ofanzivu protiv lokalnih etničkih armenskih trupa.

Isječci koji su se dijelili na internetu prikazuju azerbajdžanska vozila istrcana naopako okrenutim simbolom “A” , koji podsjeća na znak “Z” naslikan na ruskim vozilima prije invazije na Ukrajinu prošle godine.

U ranim jutarnjim satima u utorak, karabaški armenski dužnosnici izvijestili su da je u toku velika ofanziva Azerbejdžana, sa sirenama za zračnu uzbunu u Stepankertu, de facto glavnom gradu.

Procijenjenih 100.000 stanovnika regije dobilo je ponudu Azerbejdžana da se “evakuiraju” putem “humanitarnih koridora” koji vode u Armeniju. Međutim, azerbejdžanske snage kontroliraju sve ulaze i izlaze i mnogi mještani strahuju da im neće biti dopušteno sigurno proći.

Iako Azerbejdžanci tvrde da je jedini cilj neutralisati vojnu infrastrukturu, fotografije i izvještaji govore o oštećenim civilnim objektima i ubijenim civilima.

“Genocid koji je u toku”?

Nakon završetka sukoba 2020. godine na teren su pristigle ruske mirovne snage koje su trebale kontrolisati koridor Lachin, jedinu poveznicu regije sa Armenijom.

Azerbejdžan je iskoristio rat u Ukrajini i nesposobnost Rusije da osigurava koridor te je zauzeo kontrolu nad svim pristupima regiji. Posebno je bizaran slučaj iz decembra kada su navodni “eko aktivisti” blokirali ceste, očigledno u organizaciji Azerbejdžana, i time lokalno stanovništvo ograničili na opskrbu ruskih mirovnjaka i Crvenog križa.

Situacija se pogoršala u posljednja dva mjeseca, s azerbejdžanskim kontrolnim punktom koji je nedavno podignut na koridoru Lachin i odbija dopustiti prolaz bilo kakve humanitarne pomoći, osim povremene jednokratne dostave.

Mapa sporne regije

U augustu, usred upozorenja o praznim policama, neuhranjenosti i pogoršanju humanitarne krize, Luis Moreno Ocampo, bivši glavni tužitelj Međunarodnog krivičnog suda, objavio je izvještaj u kojem situaciju naziva “genocidom koji je u toku”.

Grupa Genocide Watch proglasila je “vanredno stanje u vezi s genocidom”, Institut Lemkin za prevenciju genocida nedavno je izdao “aktivno upozorenje na genocid”, a Međunarodno udruženje naučnika za genocid upozorila je na “rizik od genocida” i pozvala Azerbajdžan na odgovornost za zločine protiv čovječnosti.

“Psi koje treba dekontaminirati”

Aliyev je više puta pozvao armenske snage u Nagorno-Karabahu da se povuku, lokalne političare da podnesu ostavke, a one koji tamo žive da prihvate da im se upravlja kao dijelom Azerbajdžana.

SAD, EU i Rusija pozvale su Azerbajdžan da nastavi sa diplomatijom umjesto da traži vojno rješenje za uspostavu kontrole nad cijelom regijom.

Armenski premijer Nikol Pašinjan napravio je više ustupaka, pa sve do priznanja Nagorno-Karabaha kao teritorija Azerbejdžana. Međutim, njegova vlada tvrdi da ne može potpisati mirovni sporazum koji ne uključuje međunarodno zajamčena prava i sigurnost za karabaške Armence.

Poštanska marka koja prikazuje “dekontaminaciju” Karabaha

S druge strane, Alijev je odbijao takav dogovor. Navodio je kako će građani Azerbejdžana oni koji tamo žive imati ista prava kao i svi drugi građani, ali je nastavio žestoku protuarmensku retoriku uključujući opisivanje separatista kao “pse”, dok je vlada izdala poštansku marku nakon rata 2020. s prikazom radnika u zaštitnom odijelu koji “dekontaminira” Nagorno-Karabah.

Ruska izdaja

Nakon svojevrsne izdaje Rusije, Armenija koja je najdemokratičnija država u regiji, nastoji se distancirati od Kremlja, pozivajući civilnu promatračku misiju EU-a na granicu.

Granatiranje de facto glavnog grada Karabaha

Pašinjan je u više navrata govorio kako se zemlja više ne može oslanjati na Rusiju za svoju sigurnost. Umjesto toga, južnokavkaska nacija poslala je humanitarnu pomoć u Ukrajinu, a Pashinjanova supruga posjetila je Kijev kako bi iskazala svoju podršku, dok je ugostila američke trupe na vježbama.

Moskva, koja ima bliske ekonomske i političke odnose s Azerbajdžanom, burno je reagirala, pozvavši armenskog ambasadora.

Uloga Izraela

Azerbejdžan, kao značajan proizvođač nafte, pokriva 30 posto izraelskih potreba za naftom. A ova energetska saradnja ključna je za Izrael, s obzirom na nestabilnost bliskoistočne geopolitike.

Izrael, poznat po svojoj naprednoj industriji oružja, ubraja Azerbajdžan među svoje primarne kupce. Ove transakcije oružja nisu samo komercijalne, nego označavaju i međusobno povjerenje.

Azerbejdžan također daje Izraelu pristup svojim vojnim bazama, koje bi mogle biti ključne za bilo kakve operacije zračnih napada na iranske reaktore.

Aliyev ima izuzetno bliske odnose sa izraelskim premijerom Netanyahuom

U razdobljima kada su arapski proizvođači nafte bojkotovali Izrael, Azerbejdžan je postao slamka spasa, nudeći ključne zalihe goriva. U znak zahvalnosti Izrael je opremio Azerbejdžan oružjem visokog kalibra.

Spor oko Nagorno-Karabaha nudi još jedan sloj za razumijevanje zašto Izrael podržava Azerbejdžan. Dok su Turska i Pakistan izrazili podršku Azerbejdžanu, Rusija je zauzela neutralniji stav. Izrael je, procjenjujući šire geopolitičke implikacije, pronašao strateški smisao u tome da stane na stranu Azerbejdžana.

U konačnici, situacija u Karabahu je duboko složena i zahtijeva pažnju međunarodne zajednice kako bi se spriječila moguća stradanja te kako bi se zaštitila prava civila. Međunarodna zajednica ovaj put mora reagovati i ne smije dopustiti da se na evropskom tlu ponovo dešavaju neka nova etnička čiščenja.

Klix