Srbiju prije 16 godina potresao zločin sličnih razmjera

Ubistvo devet osoba, od čega osmoro djece u školi na Vračaru šokirao je svijet. Dječak Kosta Kecmanović (13) ubio je svoje školske drugove i čuvara škole.

Ovo je najveći zločin koji pamti ne samo Srbija, nego i region. Koliko je ova vijest odijeknula regionom i svijetom, tako je prije 16 godina Nikola Radosavljević ostavio Srbiju nijemom.

U masakru 27. jula 2007. godine u selu Jabukovac ubijeno je devet osoba među kojima je bilo i dijete. Čitavo selo Jabukovac tog vrućeg jula svjedočilo je ovom masakru.

Ubijeđen da mu je bačena “vlaška magija” on je prvo skočio u bunar sa namjerom da počini samoubistvo, ali ga je komšija spasio. 

Čim je “izvađen” iz bunara on je otišao kući, uzeo pušku i počeo da ubija po selu vođen “pričom” da mu to rade vradžbine.

Radosavljević je ubio Draginju (55) i njenog supruga Branislava Borongića (57), Dragana Đorđevića (22) i njegovog oca Veljka i baku Marinu, Branislava Badejevića (31), Srđana Badžikića (15), Jelicu Banković (37) i Aniku Čogić (62).

Taj zločin je, prema riječima preostalih mještana, promijenio život u selu, a većina porodica čiji su članovi bile Nikoline žrtve više ne žive u selu. 

– Ovdje i dalje živi Ljubinka Badejević. Nikola joj je ubio sina. Ja to ne mogu da opišem, šta je to. Od tada više ništa nije isto ovdje. Ostala je pustoš. Svi su pobjegli odavdje. Ko god je mogao je otišao jer od tada se sve promijenilo. Ljudi su bili u strahu, tuga na sve strane, žalost. Ko će to da trpi… To je i danas tako, a posebno na dan kada se sve desilo. Nikada to nećemo zaboraviti, to je bio užas, a posebno za te porodice koje su ostale bez djece, roditelja – rekla nam je žiteljka Jabukovca.

Najmlađa žrtva bio je Srđan Badžikić. U Jabukovcu i dalje živi njegova rodbina, ali ne i roditelji.

– Oni su se odmah odselili odavdje. Žive u Beču. Pa kako da ostanu ovdje kada se sve pretvorilo samo u crnilo. Mi smo im rodbina, ali ih dugo nismo čuli, niti dolaze ovdje  – rekli su nam rođaci.

Poslije masakra iz Jabukovca su u inostranstvo “pobjegli” i Nikolina žena i sin, a tu su ostali otac i majka. Otac je preminuo, a majka je prema riječima komšija i dalje živa.

– Ona živi ovdje i dalje. Otac je mrtav. Niko je ne viđa nikad, ne izlazi napolje. Ima ženu koja je čuva, obilazi, kupuje joj šta treba. Samo je ona viđa, a ne priča nikome o njoj, niti iko od nas pita za nju. Jednom je bio unuk u posjeti, Nikolin sin i to je bilo strašno za cijelo selo. Plašili smo se da ne ostane ovdje, kako da živimo sa njim u istom selu – pričaju Jabukovčani.

Nikola Radosavljević kaznu služi u Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti “Gornja Toponica”

Nikola je uhapšen dan nakon masovnog ubistva na seoskom groblju. Kada su ga policajci pitali: Da li zna šta je uradio?, unezvereno je odgovrio; “Ne znam ništa, ne znam ništa”.

Utvrđeno je da boluje od akutne paranoidne psihoze.

Prvo je smješten u Specijalnu zatvorsku bolnicu u sklopu Okružnog zatvora u Beogradu.

Godine 2008. prebačen je u Specijalnu bolnicu za psihijatrijske bolesti “Gornja Toponica” u kojoj se i dalje nalazi gdje prima terapiju pod kontrolom i nadzorom ljekara.