Šoja: Ne trebaju čuditi “tehničke greške”, obilježavanja godišnjica su pretvorena u rutinski biznis s lažnim suzama

Bivši bosanskohercegovački diplomata Slobodan Šoja osvrnuo se na to što što se u Prijedoru na obilježavanju “Oluje” prikazala fotografija Nermine Mujkić i njene majke koja je nastala u Žepi 1995. godine. Tom fotografijom se htjelo prikazati stradanje Srba u “Oluji. 

– Kad sam u petak 4. avgusta objavio tekst u kojem sam govorio o začaranom krugu naših cikličnih perioda ludila kad krenemo ubijati jedni druge i kad svako ima ulogu i žrtve i dželata, još se nije pojavila “pogrešna” fotografija iza Dodikovih i Vučićevih leđa u Prijedoru. U kontekstu u kojem se sve odvijalo, ona je odlična dopuna mom tekstu.

Svjedočanstvo necivilizacijskog zla

Ne trebaju nas čuditi ovakve “tehničke greške”. Od 1996. godine mi smo obilježavanja godišnjica stradanja pretvorili u rutinski biznis praćen lažnim suzama, lažnim uzdasima i lažnim govorima. Tamo gdje nema emocija, gdje je sve lažno i gdje je sve forma, ovakve greške su potpuno prirodne.

U suštini, nije fotografija male Nermine pogrešna već je svjedočanstvo necivilizacijskog zla u nama. Na izvjestan način ta se fotografija savršeno uklopila u jedan dio govora patrijarha Porfirija koji je pomenuo da se moramo sjećati ne samo zla učinjenog Srbima veći i zla koje su Srbi nanijeli drugima.

Osvetnički govori

Zašto uostalom fotografija žrtve bilo kog zla ne bi bila najbolje svjedočanstvo prilikom obilježavanja stradanja bilo koga? Stradalnici i žrtve su sestre i braća, bilo koje vjere bili. Ne sumnjam da je u isto vrijeme iz Krajine bježala neka majka iste dobi sa djetetom iste dobi.

Mislim da bismo jednog dana morali napraviti jedan događaj gdje bi defilovale fotografije svih žrtava iz svih naroda i gdje se ne bi držali osvetnički govori puni huškanja na novi rat već govori poslije kojih bi svako poželio da se naša zla više nikad ne ponove. Ko ima dovoljno znanja, moralne snage i autoriteta da to uradi – pita Šoja.

Avaz