Sociologinja Sarina Bakić: Zašto nas samo katastrofe ujedine

Katastrofalne poplave u BiH, osim šoka i tuge koji su paralizirali državu, barem nakratko su u prvi plan vratili i ljudsku solidarnost, požrtvovanost i jedinstvo.

Snimci gorskih spasilaca iz RS dok u vodi i mulju do vrata u Donjoj Jablanici traže žrtve vraćaju nas u period prije deset godina, kada su se životi spašavali i gubili u nekim drugim gradovima. Iz 2014. ostala je upamćena izjava premorenog policajca iz poplavljenog Doboja, koji je izjavio da bi bez pomoći FBiH “pocrkali od žeđi i gladi”.

Prema Jablanici i Konjicu proteklih dana hrlile su stotine ljudi kako bi direktno na terenu, kroz akcije potrage, dostavu humanitarne pomoći ili čišćenja nanosa kamenja, blata i uništenih stvari, pomogli unesrećenom stanovništvu. Videosnimak Dženada Džine iz Jablanice, na kojem spasioci u rukama drže zastave BiH, Slovenije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, EU… ostao je da svjedoči o još jednoj katastrofi koja nas je ujedinila. Pitanje zašto čekamo nesreće da budemo bolji i složniji, ostalo je da lebdi nad nama.

– Ovo je veoma ozbiljno pitanje, jer dotiče suštinske aspekte ljudske prirode i društvenih dinamika i procesa u bh. društvu i šire. Jedan od razloga zašto ljudi često postaju bolji u trenucima tragedija je taj što ekstremne situacije dovode do osjećaja zajedništva i solidarnosti. Tragedije nas najčešće podsjete na krhkost i prolaznost života – kaže sociologinja Sarina Bakić, profesorica Fakulteta političkih nauka UNSA-e.

Patnja drugih ljudi, a posebno djece, u nama budi empatiju, dodaje Bakić, koju većina ljudi u svakodnevnom životu potiskuje. Razlog su svakodnevni problemi i različite rutine i društvene uloge.