Slučaj ubistva nane šokirao BiH: Zašto tinejdžeri završe u kriminalu

Pitanje maloljetničke delinkvencije može se posmatrati s aspekta više teorija, pa tako imamo stručnjake koji se bave isključivo tim problemom. Posljednji slučaj koji je frapirao javnost je onaj kada je tinejdžerka ubila svoju nanu. Na koji način prepoznati poremećaj u ponašanju kod djece i kako porodica treba djelovati, pitali smo psihologinju Nerminu Vehabović-Rudež.

Primjena kazne

– Uglavnom je to roditeljska briga koja treba biti adekvatna djetetovim potrebama, ali roditelji ponekad brinu na način koji nije adekvatan za dijete, a to se naročito primijeti u adolescenciji. Djeca u adolescenciji imaju potrebu da se bune protiv autoriteta, imaju razvojne zadatke koji su dosta zahtjevni, pa u tom kontekstu roditelji vrlo često primjenjuju kazne, kritike, strogi nadzor, što dodatno pospješuje ponašanje djece u negativnom smjeru – rekla nam je Vehabović-Rudež.

Jedna od važnijih karika koje mogu preventivno pomoći jeste održivost porodice.

– Moramo znati da je porodica, kao osnovna ćelija društva, u krizi te da imamo sve više razvoda, odnosno djece preko koje se sve to prelama. Vrlo često djeca zbog toga postaju delinkventi, na neki način privlače pažnju svojih roditelja. Nekad je zastupljen i poremećaj hiperaktivnosti (ADHD) zbog nedostatka samopouzdanja, jer su djeca izložena kritikama od nastavnika. Vrlo često znaju otići u taj dio delinkvencije jer imaju loše mišljenje o sebi, a u tom delinkventnom okruženju osjećaju se moćno i hrabro, odnosno prihvaćeno. Važno je djeci koja imaju ADHD pomoći da održe samopoštovanje, to je školama oduvijek bio zadatak.

• Nermina Vehabović – Rudež Foto: Facebook

Međutim, to pomalo iščezava, pa je dobro samo ono dijete koje je odlično, a drugi se kvaliteti ne gledaju. Sve se mjeri po tome kakav je uspjeh u školi – kazala je psihologinja.

Kvalitetan odnos

Prema njenim riječima, dosta je djece koja imaju probleme u ponašanju, a tretiraju se kao odrasli, kao da oni znaju šta rade, a djeca ne rade stvari namjerno.

– Djeca se ponašaju onako kako misle da trebaju, a do odraslih je kako će im dati povratnu informaciju i uvući ih u sistem da osjete da su voljeni i paženi. Reći će mnogi da je to utopija, ali ja u radu s mladima vidim kako se s njima može doći do razgovora i do uspostavljanja kvalitetnog odnosa – zaključila je Vehabović-Rudež.

Važnost okruženja

– Vršnjaci su veoma bitni. Kad su djeca odbačena od roditelja, u smislu da smatraju da ih roditelji ne prihvataju takve kakvi jesu, osjećaj vrijednosti traže među vršnjacima. Onda mjere vršnjaka postaju njihove mjere, zato je veoma važno s kim se dijete druži. 

Da bi bila prihvaćena, djeca idu u različita društva i dobivaju nešto što u roditeljskom domu neće dobiti. Naprimjer, ako obijem trafiku, dobijem priznanje, a za trojku u školi dobijem kritiku. Gdje mi je bolje? Idem tamo gdje me svi znaju, to je prirodna ljudska potreba. Ali kako objasniti djetetu da će zakonski odgovarati – rekla nam je psihologinja.

Avaz