“Sjedimo Džeko i ja, nemamo marke do plate, gledamo Manchester i Edin kaže…”

Čudni su putevi fudbalski. Ništa se na sportskom nebu ne servira, sve morate zaslužiti. Konkurencija je prevelika, san koji vi imate, imaju i stotine hiljada drugih nogometaša na planeti zemlji.

Trnovit put do najvećih svjetskih pozornica najvažnije sporedne stvari na svijetu imao je i kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko. Jedan od najboljih fudbalera BiH svih vremena, a za neke i najveći kojeg je naša država ikada imala.

Dijamant nije zaboravio one sa kojima je sve počelo i koji su ga podržavali, kada i nije bilo med i mlijeko, naprotiv daleko od prosjeka, a kamoli idealnog. U vrijeme, kada je malo ko znao za Edina Džeku i želio fotografiju sa njim, bratska podrška Sarajliji bio je nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine, a danas član stručnog štaba FK Velež Mostar, Samir Merzić.

Fudbaler koji je karijeru počeo u FK Velež Mostar, priča u razgovoru za N1, da je on prvi otišao česki FK Ústí nad Labem. Prošao je probni period od sedam dana, a zatim potpisao i ugovor.

Tada je moj manadžer Irfan Redžepagić meni rekao da dolazi i Edin Džeko, te da će on potpisati ugovor sa Teplicama, pa odmah dolazi na posudbu u Ústí nad Labem. Proveli smo pola godine igrajući za Ústí nad Labem. I kao što je Edin rekao, igrali smo za 500 eura, što nije bilo dovoljno za neke normalne uslove.” prepričava Merzić za N1 i dodaje:

“Tako da smo se nekako zajedničkim budžetom ‘krpili’, hranili, plaćali stanarinu i trenirali. On je već govorio o tome, da sedam dana do plate zoveš kući i nemaš šta da jedeš. Sve je tačno. Uvijek smo gledali da napravimo iskorak u karijeri, ništa nam nije bilo mrsko i teško. To može biti poruka za mlade fudbalere, da ništa ne dolazi samo od sebe i treba puno odricanja, rada i truda, da napravite nešto u karijeri.”

Naš sagovornik izražava veliko poštovanje prema Edinu Džeki, zbog toga što se nikada nije odrekao onoga što jeste, te u svojim intervjuima spominje teške početke, koji su vezani i za Merzića.“Edin je moj veliki prijatelj i veliki čovjek. To što smo on i ja prošli u te dvije i po godine, stvarno je nevjerovatno. Bili smo jedan drugom podrška. Zajedno samo imali jedan cilj, kada smo otišli u Češku. Nije bilo nimalo lako. On je imao 18, a ja 20 godina. Odeš od roditelja, dođeš u Češku, ne znaš ni jezik i moraš se dokazivati svakog dana. Uvijek smo bili drugari i vjetar u leđa. Pomagali jedan drugom, da napravimo nešto u svojim karijerama. Lijepa uspomena, da sam sve to prošao zajedno sa Edinom.” prisjeća se Džekin prijatelj.

Džeko je postigao 8 golova za polusezonu, pa otišao za Teplice. Nažalost, ja doživim jednu povredu meniskusa koljena. Ali, ostali smo cimeri, on je i dalje živio u Ústíju, putovao svaki dan na treninge i bili smo zajedno. Ubrzo sam se oporavio i odigram dobru polusezonu, pa sam i ja otišao za Teplice. Tada već, Edin je počeo uveliko da zabija golove u Teplicama. Godinu i po dana smo proveli tu. Dosta utakmica smo zajedno igrali i savladali smo češki jezik. Provodili smo 24 sata zajedno. Pomagali smo jedan drugom kako na terenu, tako i van njega. Na treningu i utakmicama uvijek sam gledao da Edinu odigram loptu. To nam je bio dogovor. Hahah” kaže nam iskreno Samir Merzić.

Ali, ono što je meni ostalo upečatljivo, jeste Edinovo samopouzdanje. To je stvarno bilo nevjerovatno. Zamisli, igraš u Ústí nad Labem, na posudi iz Teplica, imaš platu 500 eura. I tako, sjedimo u jednom lokalu Edin i ja. Gledamo Manchester United, ne znam tačno protiv koga je igrao i razgovaramo. Gledamo Waynea Rooneyja, ja kažem pa ovo su zvijeri. I on meni kaže u jednom trenutku, jer me oslovljavao nadimkom: ‘Same, nije ovo ništa. Može se s njima igrati’. To mi je ostalo urezano u sjećanju, da momak ima 18 godina i zrači iz njega samopouzdanje. To nikad neću zaboraviti. I eto šta se desilo na kraju, počne davati golove tom Manchester Unitedu.”

“I dalje smo u kontaktu. Životi su nam krenuli u nekim različitim smjerovima. Ali i pored mnogobrojnih obaveza mojih, ali i naročito njegovih, nađemo vrijeme da se ponekad i čujemo.”Mostarac je zaigrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u mandatu selektora Fuada Muzurovića. Upisao je četiri nastupa i to protiv selekcija Grčke, Japana, Turske i Norveške. Među Zmajevima je tada sa njim bio i Edin Džeko.“Najveći uspjeh u mojoj karijeri je poziv za reprezentaciju. Dobro se sjećam, imao sam trening u Teplicama, uzmem telefon, 50 poruka i propuštenih poziva i tamo gledam dobio sam poziv u reprezentaciju. Veliki broj čestitki, a ogromna čast i zadovoljstvo za mene.”

Danas, 37-godišnji Edin Džeko i dalje igra na vrhunskom nivou. Iza njega je impersivna karijera.Dva puta je bio šampion Engleske sa Manchester Cityjem, a u dresu Građana osvojio je i tri kupa: FA, Liga i Superkup Engelske.

N1