Sjećanje na ubijene Bošnjake: U Drinu s mosta bačeno 3.000 ruža

Spuštanjem 3.000 ruža u rijeku Drinu u Višegradu je obilježena 30. godišnjica zločina nad bošnjačkim stanovništvom iz ovog grada. Tokom komemorativnog skupa na mostu Mehmed paše Sokolovića istaknuto je da su u ovom gradu počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina tokom agresije na BiH, a da se od oko 3.000 žrtava još uvijek traga za oko 1.500.

Azmir Šabanović je Višegrađanin čiji su život u školi Hasan Veletovac spasili njegova majka i ostale zatočenice. Imao je 14 godina kada je njegov život ratnom zločincu vrijedio 2.000 maraka. Spašen je zahvaljujući zlatnom nakitu kojeg su prikupili zatočenici u školi.

– Na današnji dan 18. juna te zlobne 1992. godine sam ostao bez oca. Danas je punih 30 godina kako živimo bez ljubavi roditelja, kako živimo bez nečeg najmilijeg. Uzeli su nam ga samo zato što smo ga zvali babo, što ga nismo zvali tata. Ja znam, mene je moj otac, moj babo, moja majka, moja porodica nisu učili da mrzim. Ja ne mrzim ljude bilo koje vjere i nacije, ali ja halaliti ne mogu. Nikada ne mogu halaliti i oprostiti što danas ova ruža sa imenom ide u rijeku Drinu. Njegova unuka danas spušta dvije ruže sa imenom, šalje selame svome dedi – kazao je za portal “Avaza” Šabanović.

Članovi porodica posjetili su žive lomače na Bikavcu i u Pionirskoj u kojima je 14 i 27 juna 1992 živo zapaljeno više od 140 civila.

– Ja mislim da treba da proradi savjest, da neko kaže napokon gdje su posmrtni ostaci živo spaljenih civila i drugih ubijenih na mostu Mehmed paše Sokolovića i u neposrednoj blizini, ali i na drugim lokacijama kako bi porodice ukopale svoje najmilije, pa makar to bila jedna koščica, kao što danas ja kopam od jetrve majku, gdje je ubijena kompletna porodica od moga djevera, jer nema nikog da je spusti u mezar. 

Ja krivim vlasti općine Višegrad, one iz 92-95 godine, krivim našu vlast, Međunarodnu zajednicu i sve koji su mogli narediti i do sada privesti i procesuirati one koji su planirali, naredili, a posljednji su oni koji su izvršili zločine.

 Višegrad šuti. Šuti oni koji su svjedoci i očevici. Uvijek mislim da ima, a ima poštenih komšija srpske nacionalnosti koji bi mogao da kaže bar nekome gdje su posmrtni ostaci. Da ih porodice dostojanstveno ukopaju – kazala nam je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena žrtva rata Bakira Hasečić – izjavila je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata”.

Obilježavanje tužne godišnjice u Višegradu bit za završeno klanjanjem dženaze na mezarju Stražište za dvije žrtve ratnih zločina, Smailu Aljiću i Nefi Demir čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz jezera Perućac.