Širi se borba: Ustaju i roditelji djece sa poteškoćama u razvoju ZDK-a – Dječiji dodatak nije socijala!

Nakon velikog broja žalbi i reakcija na Zakon o materijalnoj podršci porodicama s djecom u Federaciji BiH, te protesta roditelja u Tuzli, u petak su se oglasili predstavnici roditelja djece sa poteškoćama u razvoju Zeničko-dobojskog kantona u Servisnom centru Udruženja Dlan Zenica, koje je član Koordinacije udruženja djece i osoba s posebnim potrebama ZDK-a. Traže da se uskladi kantonalni sa federalnim zakonom i pozivaju premijera ZDK-a Mirnesa Bašića na razgovor kako bi riješili problem. Ukoliko do srijede razgovora i dogovora ne bude, najavljuju protest ispred kantonalne Vlade.

Poziv premijeru

– Molimo Vladu ZDK-a i našeg premijera da sjednemo i zajednički nađemo način kako da prevaziđemo ovu problematiku. Evo, u Sarajevu je isto urađeno. Mi se možemo držati sarajevskog načina. Ako mi zaista nemamo dovoljno sredstava da se to provede, neka nedostatak novca traže od Vlade FBiH da na neki način nadoknadi ta sredstva. Moramo se boriti za naša prava. Nadamo se da nećemo doći u situaciju kao roditelji u Tuzli, nego da ćemo to riješiti na korektan način, kazao je Selvedin Dedić, direktor Dlana.

Prema njegovim riječima, sporan je član 4. federalnog Zakona, u kojem se govori da je dijete lice do navršene 18. godine, sporan je cenzus koji je uveden i prihodi koji obuhvataju primanja porodica s takvom djecom. U njemu se, između ostalog, kaže da se prihodom smatraju “prihodi koji su uređeni propisima o porezu na dohodak” – starosna, invalidska i porodična penzija; primanja po propisima o boračko-invalidskoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti lica s invaliditetom. Po ovom članu, veli Dedić, 98 posto porodica koje imaju dijete s poteškoćama ne može da ostvari pravo na dječiji dodatak.

– Dječiji dodatak nije socijala. To je dodatak na dijete. A svako bi dijete, po pravilu, imalo pravo na dječiji dodatak da smo, hajde da kažem, u normalnoj državi. Međutim, ovako je kako jeste, i to je to. Znači, cenzus koji je uveden za ostvarivanje dječijeg doplatka je zaista nizak i ne možemo kao roditelji da ostvarimo to pravo. Kada uzimaju u obzir invalidnine, kada uzimaju primanja u momentu nezaposlenosti, to je, slobodno mogu kazati, da nas jednostavno izbace iz prava, ističe Dedić.

Amela Šehinović iz Kaknja naglašava kako se obraća u ime svih roditelja iz ZDK-a, te da je zbog uvođenja ovog cenzusa većina njih ostala bez prava na dječiji doplatak.

– Pošto su na nivou Federacije dali odriješene ruke kantonima da oni taj cenzus mogu ukinuti, mi smo poslali inicijativu. Nadam se da se neće ponoviti situacija iz Tuzle, gdje su roditelji organizirali proteste jer nisu uzete u obzir potrebe njihove djece. Ni 103 KM dječijeg doplatka nije veliki iznos, ali može biti satisfakcija, jer će ohrabriti roditelje da mogu razmišljati kako jedna država, jedan kanton stoje iza njih, da imaju podršku, barem na taj način, ističe Šehinović.

Socijalna isključenost

Imajući u vidu da su djeca sa poteškoćama u razvoju jedna od najosjetljivijih kategorija stanovništva, te da su njihove porodice u velikoj mjeri izložene brojnim potrebama, podložne raznim rizicima, uveliko oviseći o sistemu socijalne zaštite, nerijetko živeći na rubu egzistencije, naši sagovornici poručuju da treba sistemski i na sveobuhvatan način riješiti cjelokupnu problematiku kada su u pitanju porodice koje imaju člana dijete/osobu sa poteškoćama u razvoju. Pitanje dječijeg dodatka, kažu, ne bi smjelo biti različito tretirano po kantonima, jer je od ustavnog značaja.

A nisu djeca/osobe s poteškoćama u razvoju izložena socijalnoj isključenosti, nego i svi članovi domaćinstva, jer i oni ostaju ograničeni u ispunjavanju svojih potreba: društvenih aktivnosti, napretka i razvoja ličnosti.

Oslobođenje