Singapurac je 30 godina živio sam u šumi, a njegova životna priča šokirala je mnoge

Singapur je poznat po tome što je jedna od najurbanizovanijih zemalja na svijetu, sa brojnim neboderima i luksuznim stanovima. Međutim, za jednog čovjeka to ne znači mnogo jer se odlučio za životu u improviziranom skloništu u jednoj od šuma u zemlji.

Oh Go Senga svojih 79 godina nosi vrlo lagano, izgleda daleko bolje od mnogih ljudi upola mlađih od njega. Ranije ovog mjeseca, priča o gospodinu Ohu koji živi u šumi postala je viralna u Singapuru – mnogi širom zemlje su bili šokirani.

Neki su se pitali zašto mu nije pružena veća pomoć – i još zanimljivije, kako je uspio proživjeti ovaj život nezapaženo 30 godina.

Nevolje za Božić

Sve je počelo na Božić kada su gospodina Oha zaustavili službenici i otkrili da trguje bez dozvole. Prodavao je povrće i chili koji je uzgajao, nakon što je zbog pandemije ostao bez posla prodaje cvijeća na pijacama.

Oh vjeruje da ga je prijavila nezadovoljna mušterija nakon neslaganja oko jednog dolara koji je naplaćivao za svoju robu. U tom trenutku prolazio je humanitarni radnik i primijetio da s njim razgovaraju službenici koji su mu zaplijenili povrće.

Vivian Pan je rekla da se osjećala “bijesno”, dodajući da nije željela tog dana otići kući praznih ruku.

“Međutim, razumijem da, u smislu zakona, ljudi ne mogu da prodaju na ulici”, dodala je.

Ona je snimila incident i objavila ga na Facebooku, gdje je brzo postao viralan, a na situaciju Oha na kraju je skrenuta pozornost lokalnog člana parlamenta.

Onda je poslanik, Liang Eng Hva, ubrzo otkrio da u priči gospodina Oha ima mnogo više. On je u stvari živio neprimjećen u šumi 30 godina.

Život u šumi

Oh je odrastao zajedno sa svojom porodicom u Sungei Tengahu – lokalnom selu. Međutim, 1980-ih, selo je srušeno, kako bi se napravilo mjesto za nove visoke zgrade.

Većini stanovnika vlada je ponudila nove domove, ali Oh nije bio u mogućnosti da osigura svoje mjesto. Njegov brat je ipak dobio državni stan i Oh je pozvan da tamo živi, ali se na kraju odselio jer je rekao da ne želi da se nameće porodici.

Stoga se vratio u šumu blizu mjesta gdje je nekada bio njegov stari dom i počeo da provodi noći u improviziranom skloništu izgrađenom od komada drveta, bambusa i cerade.

Kada se približite skloništu, vidite pepeo na vratima od otvorene vatre na kojoj Oh kuha. Hrpe njegovih stvari nalaze se posvuda, a stražnji dio šatora služi kao prostor za spavanje. Bašta u blizini njegovog šatora je mjesto gdje uzgaja vlastitu hranu.

Visoko drvo iznad njegovog šatora, kako kaže, pruža mu je dovoljno hlada i nikada se ne osjećao neprijatno, uprkos tropskoj vrućini i vlažnosti u Singapuru.

Ni usamljenost nikada nije bila problem. On je zauzet njegujući svoju baštu, iako su mu to, dodaje, olakšali dobri uslovi uzgoja.

Najgori aspekt života u šumi, kaže, bili su miševi koji uvijek pronađu put do njegovog skloništa te mu prave rupe na odjeći.

Radio je i na raznim povremenim poslovima kada je mogao da ih dobije. Od zarađenog novca išao bi do Batama, malog ostrva u susjednoj Indoneziji, gdje mu živi kćerka.

Putovanja Oha u Batam prestala su nakon što je pojavila pandemija, a Singapur je uglavnom zatvorio svoje granice i dozvolio putovanje samo onima koji su spremni da plate karantin i testove na Covid-19.

Međutim, on je i dalje ustrajao u finansijskoj pomoći svojoj porodici šaljući im između 500 i 600 dolara mjesečno. Beskućništvo je relativno rijetko u Singapuru. Zemlja ima, u prosjeku, jednu od najbogatijih populacija na svijetu.

Bruto domaći proizvod (BDP) gradske države po glavi stanovnika iznosi skoro 60.000 dolara (44.300 funti), prema najnovijim podacima Svjetske banke.

Singapur također ima opsežan sistem javnog stanovanja, sa blizu 80 posto njegovih stanovnika koji živi u imovini koja je subvencionisana, izgrađena i kojom upravlja Odbor za razvoj stanovanja (HDB).

Prvi put u životu može da gleda TV

U februaru ove godine – na prvi dan Lunarne Nove godine – uz pomoć svog lokalnog poslaničkog tima, Oh je dobio novi dom za život.

Gospodin Liang je rekao da će tim nastaviti pomagati Ohu, pomoći mu u traženju dugoročne socijalne pomoći kao i pružiti mu priliku da se ponovo spoji sa suprugom i kćerkom u Indoneziji.

Jednosoban stan koji sada dijeli s drugim muškarcem, mali je i oskudno namješten. Nekoliko ličnih stvari u stanu dopunjeno je frižiderom, televizorom, kuhalom za vodu i bojlerom koje su dobili na poklon.

Oh je posebno zadovoljan bojlerom jer je navikao da se umiva u vodi iz jezerca u šumi, a smatrao je da je voda iz česme previše hladna.

Sada radi kao vozač, prevozi strane radnike s jednog posla na drugi, a ponekad radi i baštenske poslove.