Sezona je gljiva – Kako, kada i koje gljive brati?

Bosanskohercegovačke šume i proplanci obiluju brojnim vrstama gljiva kojih se ne bi postidjele ni najbogatije svjetske trpeze. No, branje gljiva nerijetko zna biti mač s dvije oštrice, posebice onima koji ih slabije poznaju.

O gljivama je potrebno puno učiti i čitati, ne možete tek tako ići u šumu i brati ih jer to zna izazvati kobne posljedice.

O tome koliko treba biti oprezan pri branju gljiva, imamo primjer od prije nekoliko godina kada je čovjek otišao na tržnicu u Banju Luku, kupio gljive i otrovao se, što još jednom pokazuje koliko treba biti oprezan i sumnjičav jer svaka gljiva ima svoju dvojnicu. Jedne su jestive, a druge ne.

Koliko je vrsta jestivih, a koliko otrovnih gljiva?

Prema dosadašnjim istraživanjima, negdje oko 25 posto gljiva u BiH je jestivo, njih oko 75 posto nije, ali treba naglasiti da one nisu otrovne, nego samo nisu ugodnog okusa, ili su ljute, gorke… dok je gljiva otrovnica na našem području od 5 do 7 posto. No to ne znači da nisu vrlo zastupljene u BiH.

VAŽNA PRAVILA PRILIKOM BRANJA

1. Biljke koje nisu 100 posto identificirane zabranjeno je konzumirati.
2. Ako se beru nepoznate gljive radi provjere, obavezno treba ubrati i korijen.
3. Bolesne i stare gljive nikada se ne beru.
4. Gljive je najbolje jesti istoga dana kad ste ih ubrali jer se brzo kvare.
5. Ako ste novi u berbi gljiva, najbolje je da ih ne idete brati sami.
6. Gljive se beru tako da se lagano uvrne stručak prvo u jednu pa u drugu stranu i onda se gljiva oprezno izvadi pazeći da se ne unište hife, odnosno bijeli končići koji su vezani za gljivu

MLIJEČNICA

Paprena mliječnica ili u narodu poznata kao mliječnica (Lactarius piperatus (L.) Pers.) je vrsta jestive gljive iz porodice Russulaceae.

Klobuk je bijel, u početku izbočen, kasnije postane ljevkasto ulegnut, jako mesnat, gol, gladak, suh, za suhog vremena može ispucati, širok 5-15 cm. Listići su bijeli, kasnije bijeložućkasti, jako tanki i gusti, malo se spuštaju niz stručak. Stručak je bijel, valjkast, u donjem dijelu malo uži, može biti uvijen, pun, tvrd, gol, gladak, visok 2-7 cm, promjera 1-3 cm.

Meso je bijelo, na prerezu zelenastoplavih mrlja i pušta bijeli mliječni sok koji ne mijenja boju, čvrsto i kruto, bez mirisa, jako ljutog okusa. Spore su jajolike, bradavičaste, otisak je bijele boje. Stanište Rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi, u Australiji se smatra unešenom. Staništa su bjelogorične i miješane šume (bukva, grab). Često raste pojedinačno ili u skupinama od kraja proljeća do kasne jeseni.

Rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi, u Australiji se smatra unešenom. Staništa su bjelogorične i miješane šume (bukva, grab). Često raste pojedinačno ili u skupinama od kraja proljeća do kasne jeseni.

Jestiva je gljiva, premda izrazito ljuta, u sirovom obliku može jako iritirati jezik a i na ovlaženoj koži peče. Bolja je ako se kuha te miješa s drugim gljivama i jelima, a može se sušiti, mljeti i koristiti kao začin.

RUJNICA

Mladi primjerci rujnice (Lactarius deliciosus) imaju konveksan klobuk koji se kasnije raširi i postane ulegnut. Uglavnom je narančasto-crvenkaste boje prošaran tamnijim koncentričnim krugovima, sa zelenom nijansom kod starijih primjeraka. Stručak je šuplji, cilindričnog oblika, s tamnijim udubljenjima sličnim rupicama.

Meso, jednako kao i listići, na prerezu pušta narančasto mlijeko te s vremenom pozeleni. Ova gljiva raste od ljeta do kasne jeseni u crnogoričnim šumama, a s obzirom na stanište i karakterističnu narančastu tekućinu koju pušta prilikom prereza, teško ju je zamijeniti s drugim gljivama.

BUKOVAČE

Bukovače imaju klobuk ljevkastog oblika u nijansama smeđe boje. U prirodi bukovače rastu u hrpi, poredane jedna do druge ili jedna iznad druge poput crjepova na krovu. Klobuci su im smeđi, karakterističnog školjkastog oblika, malo udubljeni i uvijek nešto svjetliji na spoju sa stapkom. Osim što su vrlo blagog mirisa i okusa, često su i izrazito veliki (neki klobuci mogu biti i do 20 cm promjera)

Bukovača se može upotrebljavati na mnogo načina, ali je osobito dobra za supe, umake i variva. Vrlo dobra je i ukiseljena, može se sušiti i duboko zamrznuti.

SIROGRIZ

Sirogriz ili Presnac (Lactifluus volemus) je vrsta jestive gljive iz porodice Russulaceae. Klobuk je narančastosmeđ, kasnije svjetliji, u sredini tamniji i udubljen, u početku ima jako uvijen rub, gladak, gol, na rubu podvijen, mesnat, širok 5-12 cm. Listići su blijedožuti, kasnije potamne, na pritisak posmeđe, gusti su, tanki, spušteni niz stručak. Stručak je boje kao i klobuk, na dodir posmeđi, valjkast, tvrd, pun, čvrst, visok 6-10 cm, promjera 1-2 cm. Meso je bijelo, kasnije posmeđi, debelo, tvrdo, lomljivo, ima puno bijelog mliječnog soka koje na zraku posmeđi, slatkastog je okusa. Spore su okrugle, otisak je bijele boje.

Jestiva je gljive, vrlo cijenjena, može se jesti i sirova. Slabo podnosi zamrzavanje i sušenje.

Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Raste pojedinačno ili češće u skupinama ljeti do kasne jeseni, staništa su listopadne, crnogorične i mješovite šume.

LISIČARKE

Žuto-narančaste boje, rastu u šumama u velikim skupinama. Lisička jestiva je i ukusna gljiva, meso im je žilavo, ali ukusno.

Klobuk je valovitog ruba, promjera 3-8 cm, stručak kratak, dužine do 8 cm. Listići s donje strane klobuka svjetliji u odnosu na boju klobuka, djelomice silaze niz stručak.

Meso je blijedo žuto, finog mirisa koji podsjeća na breskve ili marelice.

VRGANJI

Vrganji (Boletus edulis) su prozvani “kraljevi šuma”, ujedno su najčešća vrsta gljiva na našim prostorima.
Raste ljeti i početkom jeseni u listopadnim i jelovim šumama.

Vrganj se priprema na različite načine (supe, umake, variva, pečenje na žaru) i prikladan je za sušenje. Mirisom podsjeća na orahe.

Jestive i otrovne gljive – pogledajte video vodič