Šetić: Više je onih koji su zabrinuti za budućnost jer su ostali bez posla, nego hoće li se zaraziti

Okolnosti u kojima živimo već pet mjeseci itekako se održavaju i na mentalno zdravlje.

Kako u svijetu, tako se i u BiH prate psihičke posljedice pandemije. U martu i aprilu ljudi su na cjelokupnu situaciju uglavnom odgovarali pojačanom anksioznošću, strahom i panikom. No, dugotrajno prisustvo pandemije kod mnogi sada, kaže dr. sc. Remzija Šetić, psiholog, izaziva efekte koji bi mogli imati dugoročne posljedice po mentalno zdravlje.

– Pandemija sama i propratne pojave poput socijalnog i fizičkog distanciranja ugrožavaju osnovne psihološke potrebe, a to su prvenstveno potreba za sigurnošću, bliskošću, pripadanju i ljubavi, što izaziva frustracije jer se radi o osnovnim psihološkim potrebama ljudi. Poseban stres izaziva dugotrajna zabrinutost od moguće zaraze same osobe, ali i najbližih članova porodice, a tu su i neke druge popratne pojave pandemije, kao što su ekonomske posljedice jer svaki dan neko ostane bez posla, što dodatno uzrokuje stres – navodi Šetić.

Dodaje da psihološke posljedice pandemije mogu posebno biti ozbiljne za pojedine grupe ljudi.

– To su osobe koje su direktno ili indirektno bile izložene virusu, a u BiH smo svjedoci naglog porasta broja onih koji su imali infekciju ili je neko njihov bližnji bio izložen zarazi. Nismo organizovani kako bi se ciljano tim osobama pružila neka vrsta podrške nakon što infekcija prođe. Posebnu pažnju treba posvetiti onima koji su osjetljivi na stres, koji imaju slabe vještine suočavanja sa stresnim situacijama, potom onima koji odranije imaju određene probleme sa mentalnim zdravljem, na što su naše službe za mentalne zdravlje od samog početka pandemije ukazivale. U treću grupu spadaju zdravstveni radnici i drugo stručno osoblje koje je uključeno u borbu protiv COVID-19. Radi se grupama profesionalaca koji su dugotrajno izloženi profesionalnom riziku – ističe Šetić.

Uzimajući u obzir rezultate do sada provedenih istraživanja, u budućnosti bi se ljudi, kaže Šetić, mogli suočiti sa povećanjem broja anksioznih poremećaja, postraumatskog stresnog poremećaja te poremećaja raspoloženja.

– Ljudi sigurno osjećaju anksioznost, zabrinutost, strah, ali to ne mora značiti da je ugroženo mentalno zdravlje u tom nivou da imaju problema sa funkcionisanjem. To nužno ne znači – dijagnozu. Svi smo mi ovih mjeseci pojačano zabrinuti i to je stres sa kojim se nosimo. No, pitanje je koliki su i kakvi naši kapaciteti u dugoročnom planiranju? Zabrinut sam zbog Covida i to je uredu, ali ako uz sve to ostanem bez posla, pa uz sve to desi se još neki životni problem, veliko je pitanje – da li imam kapaciteta da se nosim sa svim tim problemima – naglašava Šetić.

Kaže kako svakodnevno razgovara sa ljudima te da je puno više onih koji su zabrinutiji za budućnost sebe i porodice jer su ostali bez posla, nego hoće li se zaraziti.

– Primili su plaću ovaj mjesec, možde će dobiti i naredni, ali već drugi mjesec ili od naredne godine neće imati primanja. To su izvori stresa i takva situacija ljudima ugrožava njihove temeljne psihološke potrebe poput potrebe za sigurnošću. Društvo i nadležne institucije su na potezu, oni se trebaju pobrinuti da nam nije samo važno hoćemo li prenijeti virus, nego i da se zadovolje i druge ljudske potrebe. Trenutno, primjera radi, imamo izraziti stres kod roditelja – kako će od 1. septembra biti organizirana nastava!? Da li će djeca u školu ili će se nastava i dalje odvijati online? Puno je pojava, osim samog virusa, koje ljude itekako brinu – naglasio je Šetić.

Faktor