Sestre Ismeta i Hadžira idu na Umru, suze govore sve: “Da si nam donio milion, ne bih ga pogledala”

Mubarek ramazan je mjesec u kojem se dobra djela umnogostručuju i višestruko nagrađuju. Upravo ovime su se vodili Zejd Čajlaković, vlasnik kanala Čajla, njegov babo, hafiz Husejn Čajlaković, te vlasnik Masažnog centra u Zenici, Senaid Turčinović.

Osim što je mjesec posta, dobrovoljnog namaza, učenja Kur’ana, ramazan je i mjesec zekata i sadake, mjesec dijeljenja imetka i materijalnog pomaganja siromašnih muslimana, a posebno rodbine.

Nakon dostignutog broja od 100 hiljada pretplatnika na You Tube kanalu Husejn Čajlaković, Zejd je ističe da su njegov otac, Senaid Turčinović i on došli na ideju dodijeliti dva odlaska na umru.

Naime, odlazak na sveta mjesta odlučili su dodijeliti dvjema sestrama Ismeti i Hadžiri iz mjesta Gnjusi kod Zenice. U posjetu im je došao sa suprugom Samijom i sestrom Fatimom Čajlaković Mešanović.

“Volim s njima više sjesti, nego bilo s kim”, govori Fatima dok se približavaju kući.

Dodaje kako im je sve uredno i čisto, te da sve same rade.

“Bolji pekmez od njihovog nisam probala. Iako tako skromno žive, na sve gledaju da uzvrate. To je jedna njihova posebna osobina“, govori Fatima.

Srdačan doček i selami na ulasku, dokaz su dobrote ove dvije sestre koje nisu mogle ni naslutiti koji je stvarni razlog posjete.

Kako na samom početku razgovora kazuju, dane ramazana provode u ibadetima, odlascima na mukabelu, odlaze na podne namaze, ali i na teravije.

Žive od jedne penzije, ali kako kažu, “elhamdulillah”.

“Mi smo znale sa 50 maraka mjesec preživjeti, niko nas nije čuo. Niko, nikad. I opet smo prezadovoljne.”

Na pitanje Zejda imaju li kakvih želja, Hadžira kazuje;

“Imamo želja da smo normalne, pametne, zdrave, da smo na pravom putu.”

U nastavku ovog prijatnog razgovora Zejd je istakao kako su njegov babo i on odlučili njih dvije nečime počastiti.

Nakon što su ostale vidno zatečene na ovu konstataciju, Hadžira dodaje kako imaju želja, ali to je za sada neostvarivo. Međutim, nakon Fatimine konstatacije da slobodno kaže koja je to želja, da je možda i ostvariva, ona je istakla; To je želja za umru, al’ to ako Bog da nekad.

Nakon njenih riječi Zejd je saopštio; “Prvog maja idete”, a onda su uslijedile suze radosnice.

“Zejde, da si nam donio, ma milion, ja ne bih pogledala”, riječi su koje je kroz suze izustila Hadžira.