Šemso Efendić iz Vlasenice, jedini preživjeli od osmero braće: Otišao popraviti auto koje su koristili zločinci pa uspio pobjeći

Poslije šestorice braće i bratića, Šemso Efendić, jučer je u kabur spustio i sedmog brata Osmu. Na dženazu je stigao iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Jedini je preživjeli od osmorice braće Efendića koji su brutalno ubijeni u Vlasenici.

Okupacija Vlasenica otpočela je 21. aprila 1992. odvođenjem, premlaćivanjem i ubijanjem Bošnjaka te masovnim silovanjima Bošnjakinja.

Efendići su bili velika i poznata familija u Vlasenici. Imali su kuću u čaršiji i imanje u Piskavicama, mjestu svega nekoliko kilometara udaljenom od centra grada.

– Krajem jula počela je deportacija. Neke grupe Bošnjaka vozili su prema Cerskoj, a neke prema Kladnju: Mati, sestra i ja otišli smo u Kladanj. Bile su i tetka i njene dvije curice, amidžične – ispričao je ranije za Faktor Senad Efendić, sin ubijenog Hilme Efendića.

Senad s porodicom stiže u Kladanj, u neizvjesnost. U ovaj gradić pristižu vijesti o najvećoj pojedinačnoj tragediji u proteklom ratu. Senadovoj neni Azemi i djedu Ibri vlasenički monstrumi ubili su, od ukupno osam, sedam sinova i jednog unuka. Senadov babo Hilmo, amidže Salih, Šukrija, Haso, Osmo, Salko i Ahmo, te njegov sin Mehmed i svi Efendići pobijeni su brutalno.

Jedini je preživio Šemso, koji je bio autoelektričar. Otišao je popraviti vozilo koje su koristili zločinci pa uspio pobjeći.

Život i smrt Efendića

Ibro i Azemina Efendić imali su osam sinova i 16 unuka. Sedmerica sinova i jedan unuk ubijeni su tokom etničkog čišćenja.

SALIH – rodio se 9. maja 1948. godine. Nestao je 28. juna 1992. godine. Imao je 44 godine kada je ubijen. Ekshumiran je iz grobnice Ogradice, a ukopan je na mezarju Rakita 2008. godine. Iza njega su ostale kćerke Tima i Meliha i sin Almir. Svi žive u Americi.

ŠUKRIJA – rodio se 1. januara 1951. godine. Zarobljen je 10. jula kod Han Pijeska u pokušaju da pređe na slobodnu teritoriju. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su na Pelemišu. Iza njega su ostali sinovi Ševko i Šemso.

HASO – rodio se 28. avgusta 1953. godine. Ubijen je na Piskavicama 11. jula s braćom Hilmom i Ahmom te trojicom komšija. Ekshumiran je na Piskavicama iz grobnice u kojoj su njih šesterica bili ukopani. Ukopan je na mezarju Rakita. Imao je sina Elvira i kćerku Almiru.

AHMO – rodio se 14. jula 1955. godine. I on je ubijen na Piskavicama. Ukopan je na mezarju Rakita. Imao je sina Mehmeda i kćerku Mensuru.

HILMO – rodio se 11. januara 1959. godine. Ubijen je na Piskavicama s Ahmom i Hasom. Ukopan je na mezarju Rakita. Iza njega su ostali sin Senad i kćerka Azema.

OSMO – rodio se 10. januara 1961. godine. U logor Sušica odveden je 2. juna, gdje je posljednji put viđen u septembru 1992. godine. Do sada je pronađena samo jedna njegova kost i to na lokalitetu Pelemiš. Iza njega je ostalo troje djece: blizanci Berna i Belma i sin Bernes.

SALKO – rodio se 1. januara 1964. godine. Posljednji put viđen je 15. septembra 1992. u logoru Sušica. Ekshumiran je na Pelemišu. Iza njega su ostale dvije kćerke – Jasmina i Emina.

MEHMED – rodio se 15. novembra 1973. godine. Sin je Ahme. Igrao je košarku za klub Boksit. Posljednji put viđen je 15. septembra u logoru Sušica. Ekshumiran je na Pelemišu. Nije bio oženjen.

Faktor.ba