Šefik Kurdić: Mnogi će ljudi stradati na blještavilu dunjalučkih izazova

Ako znamo da je kroz historiju ramazan, zajedno s muslimanima, prolazio kroz različita iskušenja, kao što su prirodne nepogode, brojne pandemije i brutalni ratovi, onda ni ovaj ramazan, ni mi u njemu, nismo imuni od takve vrste kušnje, kaže u razgovoru za “Dnevni avaz” bh. teolog, prof. dr. Šefik Kurdić. 

Saradnja i pomoć

Kako je na vas utjecalo svjetsko iskušenje koje je donijela pandemija?  U našoj bližoj prošlosti, uisitinu, nismo imali iskušenje da nismo u prilici klanjati u džamijama, pa čak ni džumu i teraviju, niti organizirati tradicionalne iftare na kojima se, pored konzumiranja hrane, najviše druži u prijatnoj ramazanskoj atmosferi. To je nedostajalo i meni, kao i svima drugima!  

Koliko nam je izolacija pomogla da sami sebe preispitamo? Lično mi je pripomogla da se vratim sebi i da, odvojen od džemata i kolektiviteta, dobrano razmislim o onome što nemam priliku u svim silnim obavezama. Osim samoobračuna, koji nam je povremeno potreban, iskoristio sam vrijeme da finaliziram tri knjige na kojima sam puno uradio za vrijeme pandemije i koje planiram, ako Bog da, štampati nakon prestanka ove kušnje. Jedna knjiga je upravo nastala na tragu ovog iskušenja, a nazvao sam je: „Poslanikova, a. s., rješenja za naša iskušenja“. 

Svako iskušenje treba čovjeka očeličiti i probuditi mu volju za životom i dobrim djelima djela i povećati mu humanost i solidarnost. Upravo u panedmiji smo vidjeli da sam čovjek ili sama neka država, pa ni velika sila, nisu uopće moćni i dovoljni same sebi, nego moraju naći modalitet međusobne saradnje i bratske i komšijske pomoći. Zato je bitno u ovoj situaciji da priznamo Allahovu, dž. š., svemoć, a našu nemoć. 

Koliko nas je pandemija zbližila u našim porodicama, bližnjima, budući da je sve evidentnija otuđenost među ljudima?

Otuđenost ljudi jedni od drugih, pa čak i velika otuđenost u prodicama zbog ubrzanog načina modernog života, isprepletenim obavezama i zaokupljenim svekolikim dunjalučkim sjajem koji nas je usisavao u svoje blještavilo, učinio je da je takvo stanje, naprosto, vapilo za jednom pandemijom. Nama treba jak potres da nas probudi iz negativnog trenda u koji smo, posebno kao prodica, počeli tonuti. Nadam se da je korona, pored štetnih djelovanja, imala i nešto pozitivno, a to je zbližavanje.

Licemjeran odnos

Živimo u modernom dobu, tempo života je itekako ubrzan. Kako se oduprijeti svim izazovima?  Život je isprepleten raznim iskušenjima i obasut dunjalučkim sjajem i blještavilom koji nas privlači kao što insekte uvečer privlače svjetla naših automobila pa se zalijepe i skončaju život na našim farovima. Mnogi će ljudi, nažalost, stradati na blještavilu dunjalučkih izazova, ukoliko na vrijeme ne shvate da to nije najveća vrijednota za kojom trebaju težiti. 

Smatrate li da je ramazan generalno izgubio izvornu čar, da se od svega pravi folklor?

Sjećam se svoga djetinjstva i čari koje je ramazan sa sobom nosio. Upoređujući ga danas sa onim što smo mu mi pridodali, jasno se primjećuje puno folklora i licemjernog odnosa koji je uprisućen u njegove čari. 

Čini mi se da se i kroz naš ramazan, pa i iftare, u posljednje vrijeme, uvuklo puno toga što više miriše na naše interese, nego što miriše na nekadašnje iftare. Iftari su prerasli u natjecanje u kojem se prepoznaje raskoš, bogatstvo, ogroman broj ljudi i glomazni jelovnik, što je upravo suprotno inteneciji posta.

Kurdić: Iftari su prerasli u natjecanje

Šta vama najteže pada u toj pogrešnoj folklorizaciji ramazana? Najviše su me žalostili posljednjih godina skupovi stotine ljudi na jednom iftaru, na koje su pozivani isključivo bogati, popularni, utjecajni ili stranački opredjeljeni ljudi, a ne sirotinja za koju bi trebali pripremati obilniju sofru ili ih bar pozvati, zajedno sa bogatima i poznatima, i time im pokazati da smo bar u vrijeme ramazana prava braća i da nam je, bar za vrijeme ramazana, ista sofra i isti jelovnik. 

Zavist i mržnja

Mnogi post doživljavaju kao uskraćivanje od hrane, ali je on daleko od toga. Kako gledate na to?  Apstinencija od hrane i pića je samo jedan od razloga našega posta, jer uskraćivanjem hrane, minimiziraju se naše pohote, strasti i oholost, ali i maksimalizira se naša svijest o onima koji nemaju, pa ih, na taj način, daleko bolje razumijemo i daleko brže se podsjetimo da im trebamo pružiti našu pomoć! Osim toga, osnovna intenecija posta je, kako to spominje i Allah, dž. š., u Kur’anu, da postanemo bogobojazni. 

Kazali ste da musliman u svojoj praksi ne bi smio imati korupciju, nepravdu, ogovaranje, zavist i mržnju. Nažalost, sa tim se srećemo svakodnevno. Kako se promijeniti?

Ljudi su slabi, a posebno na različite interese koji se njih dotiču. Ako nemaju stalnu svijest o Gospodaru, onda će ih te anomalije zapljusnuti i totalno zaokupiti. Mito, korupcija, nepravda i druge negativnosti ophrvu čovjeka, ako nema mehanizama zaštite kroz iman i svakodnevnu konekciju sa Allahom, dž. š. 

Nažalost, ove anomalije ne zaobilaze ni brojne vjernike koji i poste i klanjaju. To samo pokazuje da su naš namaz i post, više formalni i folklorni nego suštinski i istinski.

Na kraju, kako uprkos svim izazovima opstati u vjeri? Jedini način je istinska spoznaja našeg postojanja i dešifriranje naše suštine postojanja i prolaska ovom dunjalučkom pozornicom! To je jedino moguće postići ispravnim imanom. Otuda nam Allah objavljuje Kur’an, preko čijih ajeta nam pojašnjava našu suštinu i smisao postojanja. 

Možemo slobodno konstatirati da je i ramazan Allah, dž. š., podario kao divnu priliku da, vraćajući se sebi, kroz ibadete u njemu, lakše otkrijemo smisao našeg života i uspješno se odupremo iskušenjima koja svakodnevno galopiraju na nas!

Avaz – D.PAŠALIĆ