Sarajlija autostopom obišao svijet, posebno interesantno u Iraku

Alen Duspara uspio je dokazati da putovanje nije luksuz, te da za velike životne avanture novac ne mora biti presudan.

Alen Duspara, student kriminologije iz Sarajeva, ima neobičan hobi koji je nastao iz ljubavi prema putovanju. Obišao je desetine gradova širom Evrope, Azije, Afrike i Sjeverne Amerike. Sve to uz minimalan trošak.

Nakon kratkog autostopa u Hrvatskoj, tačnije iz Slanog prema Dubrovniku, rodila se ideja da na isti način hrabro krene na dalek put. Međutim, kaže da stopiranje ipak nije za svakoga.

“Mislim da nije ugono ako putujete a u isto vrijeme imate neki strah. Treba postojati ta opcija da budete oprezni, svakako, ali ako postoji strah to uništava sam bit avanture.”

Krajnja destinacija prvog putovanja bio je Erbil, glavni grad Iračkog Kurdistana. Ruta kojom je išao izgledala je ovako: Sarajevo (BiH) – Beograd (Srbija) – Sofia (Bugarska) – Plovdiv (Bugarska) – Istanbul (Turska) – Ankara (Turska) – Kapadokija (Turska) – Diyarbakir (Turska) – Batman (Turska) – Hasankeyf (Turska) – Zakho (Irak) – Erbil (Irak).

Alen kaže da za ovaj način putovanja dosta novca nije potrebno. Tokom prvog putovanja potrošio je oko 200 eura, a trajalo je 25 dana. Međutim, potrebno je dosta planiranja i informisanja. Napomenuo je prednost “couchsurfing” metode pronalaska smještaja, gdje besplatno spavate na nečijem kauču, kao i to da su nam danas dostupne jako povoljne aviokarte.

“U Iraku je bilo interesantno zbog same situacije. Svakih 20, 30km imate vojne kontrole. Prvo iskustvo u Iraku, gospodin nam je stao prije granice i vozio nas je do grada Zakho. Htjeli smo da nastavimo dalje prema Erbilu, a on je rekao ne, kasno je, idete kod mene kući. Napravio je iftar, svi smo jeli. To govori o tim ljudima. Ne znaju nas, prvi put nas vide, a zovu nas u svoju kuću,” kazao je Alen.

Da je iskustvo bilo pozitivno, dokazuje činjenica da se ponovo zaputio u novu avanturu sve do Mauritanije, na slijedeći način: Sarajevo (BiH) – Ljubljana (Slovenija) – Verona (Italija) – Genova (Italija) – Torino (Italija) – Marrakech (Maroko) – Rabat (Maroko) – Casablanca (Maroko) – Essaouira (Maroko) – Agadir (Maroko) – Laâyoune (Zapadna Sahara) – Dakhla (Zapadna Sahara) – Nouadhibou (Mauritanija) – Nouakchott (Mauritanija).

Osim Evrope, Afrike i Azije, stopirao je i u Sjedinjenim Američkim Državama.

“Bilo mi je prelijepo dok sam stopirao između granice Maroka i Zapadne Sahare, gdje je bila oaza, okean i pustinja u 100 metara razlike, jedno sa drugim se dotiču. To je stvarno bila prelijepa scena. Svidjelo mi se stopiranje kroz Ameriku, pogotovo centralni dio. Baš kao u filmovima one duge i široke ceste. Prema Yellowstoneu vidite bizone kako prelaze ulicu,” prisjetio se.

Za razliku od svojih roditelja, nije bio pretjerano zabrinut za svoju sigurnost. Međutim, dešavale su se i neugodne situacije, od nemoralnih ponuda američkog svećenika, do vožnje u autu vođe zatvorske bande Latin Kings.

“U Sjevernoj Dakoti nam je stao jedan gospodin koji je bio sav tetoviran. Imao je lobanje po rukama, po vratu. Prvo njegovo pitanje kad smo rekli da smo iz BiH je bilo da li znamo albanski. Ja sam pitao kako on zna taj jezik, rekao je da ga je naučio u zatvoru. Došli smo do toga da je bio vođa bande Latin Kings i da je pobjegao sa Kube u Ameriku.”

Kako god, njegova poruka je jasna – u životu je važnije sakupljati iskustva i stvarati sjećanja, nego imati materijalne stvari. Sve što vam je potrebno da započnete vlastitu avanturu je pregršt optimizma i odbacivanje predrasuda. Mala cijena, a neprocjenjivo iskustvo.

N1