”Sanjam tetku da me zove da joj pomognem, volim kad mi sin donese od plate cigare više nego kravu”

Godinama se Ramo Dugalić brine o bolesnoj tetki, prije dvije godine razboljela se i Ramina supruga

U selu Ripna u općini Tešanj smještena je porodica Dugalić. Ramo Dugalić se godinama brine o bolesnoj tetki, koja je gluhonijema i s mentalnim poteškoćama.

Prije dvije godine razboljela se i Ramina supruga. Naš dolazak je dao nadu za neko bolje i ljepše sutra.

“Volio bih najviše da mi supruga ozdravi. Mi smo prešli u novu kuću, ja sam je izgradio. Živimo tako što se borimo da imam za sina i kćerku. Kuću sam napravio i štalu. Imam ovaca, krave… Tetku sam primio prije 12 godina, niko je nije htio. Supruga je kupa i preoblači i sve. Supruga mi je bolesna dobila je i šećer”, kazuje Ramo.

“Dobila sam šećer, otišla mi kičma, svaki dan u Hitnoj, ako nisam danas jesam večeras. Kičmu mi ne smiju dirati, jer ne smijem operisati, jer mi doktori kažu da bih mogla ostati invalid, a evo imam invalida, njegovu tetku”, dodaje Mirela, Ramina supruga.

Ova porodica nije oduvijek živjela u Ripnoj. Živjeli su u selu koji nije bio pristupačan ka njihovoj kući. Porodica se bavila prodajom gljiva, mliječnica, divljih jagoda. Ramo je demobilisani borac, ima minimalna primanja iz devetočlane porodice.

“Teške su zime, posebno kad se osamiš. Vjeruj, zima nekad brzo prođe, a nekad u brigama. Imam ovu tetku, ja jednom čuvam ovce i pod šatorom i sanjam da me tetka zove i sanjam ja da me tetak zove. Ustanem, zapalim cigaru i govorim supruzi hajde da je dovedemo sebi ovdje. Žao mi je jer je ona s nama odrasla. Sad je niko neće. Najveća su mi briga i žena i tetka i djeca. Vjeruj mi da prođe zima u brigama, ne spavaš”, iskreno priča Ramo.