Sanita Alagić o različitim iskazima iz istrage i u sudnici: Tužioci su pravili konstrukcije kad je i kako bilo

U Sudu Bosne i Hercegovine jutros je nastavljeno suđenje u predmetu Respiratori, a na klupi za svjedoke četvrti put se danas pojavila pomoćnica direktora Federalne uprave civilne zaštite Sanita Alagić.

Alagić je danas nastavila odgovarati na pitanja odbrane drugooptuženog Fahrudina Solaka.

Tako je na upit Solakove braniteljice Marsele Bajramović o tome da li je tačno da sporni kineski respiratori nakon što su stigli na Sarajevski aerodrom nisu ni trebali biti skladišteni, već su naredbom Federalnog štaba civilne zaštite odmah trebali biti raspoređeni po kliničkim centrima, odgovorila potvrdno.

Kazala je da su nakon što su respiratori stigli, oni (FUCZ) su poslali zahtjev Zavodu za javno zdravstvo FBiH da neko od njihovih stručnjaka pregleda da li je na aerodrom stiglo ono što je i naručeno, ali da od njih nikad nisu dobili odgovor.

Nakon nekog vremena, kako je kazala, od Agencije za javne nabavke dobili su upit o tome koji postupak javne nabavke su proveli za verifikaciju pristiglih respiratora, kao i za njihovu instalaciju i puštanje u rad. Zbog toga su, kako je navela, respiratori i zadržani, odnosno nisu odmah raspoređeni po zdravstvenim ustanovama.

Na upit braniteljice da li je osim tri ponude Srebrene maline koje su se odnosile na nabavku respiratora postojala i ponuda za nabavku druge medicinske opreme vrijednosti od oko 3 miliona KM, odgovorila je da se ne može konkretno sjetiti. Nakon što je ta ponuda prezentirana u sudnici i na njoj su navedene zaštitne maske FFP2, zaštitna odijela i naočale, hirurške maske i rukavice, svjedokinja je kazala da se sjeća da je ta ponuda pristigla, ali da nikad nije razmatrana.

Kako je kazala, već je bila nabavljena određena oprema iz te ponuda, od ponuđača koji su imali povoljniju cijenu.

Odgovarajući na pitanje zbog čega sve ponude nisu protokolisane, svjedokinja je kazala da su zbog zaključka Vlade kojim je traženo da se izbjegavaju dolasci na posao i međusobni kontakti, bilo nemoguće sve protokolisati, te da su donijeli odluku da protokolišu samo one ponude u odnosu na koje je sklopljen ugovor, te da u ugovoru navedu da je ponuda njegov sastavni dio.

Svi ugovori su, kako je navela, protokolisani, a samim tim i ponude na koje se on odnosi.

Svjedokinja je također na pitanje braniteljice Bajramović danas kazala da suštinski nema velike razlike između javne nabavke po članu 10. Zakona o javnim nabavkama (izuzeće od Zakona po kojem je i provedena ova nabavka, op.a.) od člana 21. istog Zakona (pregovarački postupak bez objave obavještenja).

Kazala je da je u saopćenju Agencije za javne nabavke navedeno da se može koristiti član 10., da je isto to ustvrdio i na proširenoj sjednici direktor Agencije Đenan Salčin, te da su sve nabavke koje su vršili u tom periodu radili po članu 10. Zakona.

Također je ponovila da su sve te nabavke objavljivane na e-portalu Agencije za javne nabavke.

Potvrdila je i da im je od Agencije 22. aprila upućen zahtjev da dostave podatke o toj nabavci, te da su im oni odgovorili da se podaci nalaze na e-portalu. Također su im, uz popratni akt, isprintali i izvještaj sa a e-portala Agencije i poslali.

Nakon što im je Agencija 28. aprila tražila da dostave podatke vezane za postupak verifikacije i instalacije uređaja, odgovorili su im da nisu proveli nikakav postupak u tom smislu, te da ih od tada niko iz Agencije nije kontaktirao. Kazala je i da im Agencija nikada nije utvrdila bilo kakav prekršaj, niti im izrekla bilo kakavu kaznu ni za ovu ni za bilo koju drugu nabavku.

Fahrudin Solak je u sudnici prezentirao “pandemijski set”, te pitao svjedokinju da li je tačno da su prilikom izbijanja pandemije imali 500 komada tih setova, kao i 50 zaštitnih odijela, koje su podijelili zdravstvenim ustanovama, na što je svjedokinja odgovorila potvrdno.

Tužilac Mirza Hukeljić pitao je svjedokinju o ponudi koju je poslao izvjesni Nikola Skendžić, poslanu sa gmaila, na što je ona kazala da se ne sjeća da li su tu ponudu valorizirali. Kazala je da je moguće da su se javili i tom dobavljaču, jer su, kako je navela, sve ponude, koje su imale kontakt podatke zvali.

Rekla je i da se dešavalo da kontaktiraju nekog nakon pristigle ponude, a da im onda kažu da te opreme više nema na stanju. Također je navela da se sjeća neke ponude, gdje joj je prilikom kontakta rečeno da se radi o respiratorima koji su namijenjeni samo za djecu.

Na upit tužioca je kazala i da FUCZ ima službe zaštite i spašavanja i da su i ranije nabavljali medicinsku opremu, između ostalog je navela maske i defibrilatore. Također je navela da zna da FUCZ posjeduje pet pokretnih operacionih sala, koje su vlasništvo FUCZ-a, a date su na korištenje zdravstvenim ustanovama.

Tužilac je tada insistirao da mu svjedokinja odgovori na koji način je tada nabavljana oprema, na što je Alagić kazala da ne zna.Tada se umiješala i sutkinja Džemila Begović koja je pitala tužioca zbog čega je uopće relevantno zašto se nabavljalo nešto prije pandemije. Odbrane su prigovorile tužiocu Hukeljiću da izlazi iz vremenskog okvira optužnice i “maltretira svjedoka”. Nakon toga je, na zahtjev svjedokinje, data pauza od pet minuta.

Svjedokinja je kazala da to o čemu tužilac govori nije nabavljano u vrijeme proglašenog stanja nesreće i da se to vršilo u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Kazala je i da ona ima saznanja da oni to posjeduju, ali da ona nije radila u FUCZ-u kada se to nabavljalo.

Odgovorila je potvrdno i na pitanje da li su zdravstvene ustanove ili niži organi uprave tražili od FUCZ-a da nabavlja opremu.

– Tražili su i od Uprave i od Federalnog štaba – rekla je Alagaić. Također je kazala da je bilo teško provoditi nabavke na način da je tabelarno prikazana količina i cijena, jer su se cijene mijenjale na dnevnoj bazi, te da je ona o tome govorila i na sjednicama Štaba.

Tužilac je potom pitao svjedokinju kako su izgledale smjernice SZO-a o karakteristikama respiratora koji su pogodni za liječenje COVID-a 19, na što je svjedokinja kazala da se ne može sjetiti tačno, te da misli da su bile navedene neke tabele. Tužilac je nekoliko minuta insistirao na svjedokinjinom odgovoru, a nakon što se uključila sutkinja Begović te rekla tužiocu da prezentira svjedokinji dokument, rekao da ne treba, jer je za njega to pitanje “potpuno nerelevantno”?!

Svedokinja je danas na pitanje tužioca da li je tačno ono što je rekla prilikom davanja iskaza da je Fikret Hodžić ponudu za respiratore ACM 812 A donio lično 22 ili 24. aprila, danas rekla da su “svi navodi iz iskaza dati uz pomoć tužilaca”, koji su “pravili konstrukciju ovih rečenica”.

– Nisam mogla u iskazu reći da mi je dostavljena lično, kada postoje materijalni dokazi da je dostavljena na drugi način – rekla je Alagić, koja je danas ustvrdila da je ponuda predata na protokol FUCZ-a.

Na upit tužioca da li je prilikom ispravljanja ugovora smatrala da se radi o tehničkoj greški, kako joj je rečeno, kazala je da jeste. Tužilac je prezentirao dio iskaza iz istrage u kojoj je ona tada navela “da joj je sve nekako bilo simptomatično”.

Alagić je kazala da je dva puta ispitivana u Tužilaštvu, te da je “oba puta bila izložena pritisku i prijetnjama”.

– Tužioci su me istjerivali iz kancelarije i opet vraćali u kancelariju. Vi i vaš kolega Džermin Pašić ste pravili konstrukcije kad je i kako šta bilo – rekla je Alagić Hukeljiću.

Odgovarajući dalje na njegova pitanja rekla je da je ugovor sa Srebrenom malinom potpisan u kabinetu direktora FUCZ-a Fahrudina Solaka, a da ispravka ugovora nije potpisivana.

– Ispravljena je samo prva stranica. Isprintano je pet istovjetnih primjeraka i u gornjem desnom uglu stoji moj paraf – rekla je Alagić.

Nakon što je tužilac insistirao da je ona u istrazi rekla da je predlagala da se potpiše drugi ugovor, Alagić je kazala da szu “tužioci vjerovatno pomiješali dvije različite stvari o kojima se govorilo”, odnosno da se govorilo o aneksu ugovora, gdje bi bio promijenjen rok isporuke, ali da taj aneks na kraju nije ni napravljen.

Upitana ko je donio odluku da se ponude ne protokolišu, rekla je da nije postojala takva zvanična odluka, već da je to “diktirala situacija”.

Rekla je i da ugovorom sa Srebrenom malinom nije bilo definirano ko treba da izvrši verifikaciju i instalaciju uređaja, ali da su oni to shvatili kao svoju obavezu, jer su “željeli da se to što prije pusti u funkciju s ciljem spašavanja života”.

Kazala je i da su oni (FUCZ) sve bili dogovorili sa firmom koja im je to bila obećala besplatno uraditi, ali da je ta firma “nakon svih pritisaka i napisa u medijima” odustala od toga.

Odgovarajući na pitanja članova Sudskog vijeća, Alagić je kazala da nakon što su izvršili ispravku ugovora, niosu o tome obavijestili Zavod za javno zdravstvo niti Ministarstvo zdravstva, jer “nisu bili u obavezi da ih obavijeste”, te je navela da su oni u izvještaju koji im je dostavljen imali priliku vidjeti oznaku koji respoiratori se nabavljaju.

Na pitanje ko je donio odluku koji respiratori će se nabavljati, odnosno koja ponuda će biti predmet ugovora rekla je da ne zna.

Također nije mogla kazati zbog čega u Federalnom štabu civilne zaštite nije zadražana Marina Bera, sa kojom su, kako je svjedokinja navela, imali stalnu komunikaciju i koja im je bila od velike pomoći.

Kazala je kako pretpostavlja da je Bera bila prezauzeta i radom u Kriznom štabu Federalnog ministarstva zdravstva i u Federalnom štabu.

Suđenje će biti nastavljeno u ptak, kada će ponovo svjedočiti Sanita Alagić, a odgovarat će na pitanja braniteljice Jelke Milićević, advokatice Senke Nožice.