Safet Oručević: Kako je Stari most dobio podršku svijeta, kakva je bila uloga Svjetske banke i UNESCO-a

Ponovna gradnja Starog mosta u Mostaru bila je prvi projekt u historiji na kojem su skupa radili UNESCO i Svjetska banka u saradnji sa jednom lokalnom zajednicom. 

Kako je do toga došlo za zvaničnu Facebook stranicu “Centra za mir” otkriva direktor Centra, nekadašnji gradonačelnik Mostara i pokretač ideje o obnovi Starog mosta Safet Oručević u tekstu koji slijedi:

– Priča o obnovi Starog mosta će uskoro biti detaljno ispričana i dokumentovana u knjizi koja će biti uskoro objavljena, ali sam na zahtjev svojih saradnika napisao nekoliko detalja vezanih za obnovu ovog monumentalnog Mosta.

Prvu ponudu za obnovu dao Hans Koschnik

Prvu ponudu za obnovu Starog mosta dao je administrator EU u Mostaru Hans Koschnik, ali tadašnji političari HDZ-a nisu prihvatali sudjelovanje u projektu, pa sam odbio Koschnikov prijedlog da ga grade samo Bošnjaci. Rekao sam mu da Stari most predstvalja simbol koji pripada svim narodima u gradu, u BiH i šire. I da treba biti obnavljan u zajedničkom projektu.

Na sjednici 1. novembra 1995. godine, tadašnje Predsjedništvo istočnog dijela grada Mostara donijelo je odluku o pokretanju inicijative za izgradnju Starog mosta. Bilo je to vrijeme kada su neki čak predlagali da srušeni Stari most treba da bude simbol tragedije koja se dogodila Mostaru. Ja sam razmišljao i činio suprotno.

I donijeli smo odluku, ne samo da će se Most graditi, nego da se neće graditi bez zajedničkog učešća i Srba i Hrvata i Bošnjaka. Tada sam se obratio svim Mostarcima jednim otvorenim pismom iznoseći ovu ideju. Rekao sam da će Most biti građen na isti način kao i prvi put, da ćemo dijelove izvaditi iz Neretve i ugraditi u luk “novog Starog mosta” i da ćemo tako graditi Mostar, onaj koji je uvijek bio sklad civilizacija. Dobio sam ogromnu podršku.

Posjeta Mostaru češkog predsjednika

Nakon toga veliki broj međunarodnih službenika i državnika došao je u Mostar kako bi dao podršku, a prvi je bio češki predsjednik Vaclav Havel.

Godinu kasnije u posjetu Mostaru je došao predsjednik Turske Sulejman Demirel. Bio je snažno uključen u pokušaje pomirenja u BiH, a u Mostar je došao da otvori Konzulat o kojem smo se u ranijim susretima dogovorili. On je izrazio spremnost da njegova Vlada u potpunosti finansira izgradnju.

Ja sam ga javno pred okupljenim medijima zamolio da on ipak bude jedan od prvih graditelja, ali da shvati da mi želimo tu ideju realizirati na potpuno drugačiji način. Bila je malo neprijatna situacija, dok mu nisam detaljno pojasnio ideju da želim da se cijeli svijet uključi u obnovu Mosta, a da Turska bude prvi donator.

Tada su predsjednici Alija Izetbegović i Demirel potpisali protokol upravo sa takvim tekstom. Turska je prva u novembru 1996. godine donirala milion dolara za gradnju, a Demirel je dobio priznanje “prvog graditelja Starog mosta”.

Turska donirala milion dolara

U septembru 1997. izvađen je prvi kamen iz Neretve, u prisustvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH rahmetli Alije Izetbegovića i predsjednika Federacije Krešimira Zubaka.

1997. godine sam u svrhu brže obnove Starog mosta, inicirao formiranje Fondacije za obnovu Mosta, a funkciju predsjednika sa radošću je prihvatio predsjednik Alija Izetbegović. Napravljen je koncept i plan sa ekspertima međunarodnih organizacija. Odmah smo angažirali mnogobrojne stručnjake, italijanske seizmologe i firme koje su radile na procjeni stanja onoga što je od Mosta ostalo. Pozvali smo nekoliko zemalja da se uključe u obnovu.

Francuski predsjednik Jasques Chirac postat će član Fondacije. Došlo je do pune podrške svih zemalja EU, NATO saveza i brojnih drugih organizacija koja su se bavile očuvanjem kulturne baštine. Kasnije će dolaskom u Mostar podršku obnovi mosta dati i Princeza od Luksemburga Maria Tereza, učešće u obnovi Mosta će objaviti i španski kralj Juan Carlos.

Potom sam preko svojih prijatelja otišao u Pariz u sjedište UNESCO gdje me primio tadašnji direktor Federico Mayor. Ispričao sam mu ideju, ponudio partnerstvo Grada i UNESCO-a, a on je odgovorio da je to lijepa, humana ideja, posebno jer je mirovna i da dolazi u momentu kada sa Balkana dolaze slike užasa, a mi upravo Stari most kojeg su brutalno ubile granate HVO-a nudimo kao ulog za budućnost i kao Spomenik mira. Zadivio se našoj spremnosti za pružanje ruke pomirenja. Ipak, rekao je i da UNESCO za to nema novac, ali da ćemo imati podršku eksperata kao i da sve druge resurse stavljaju na raspolaganje.

Ponudio sam mu da ideju, sa podrškom UNESCO-a, predstavim prijateljima iz Svjetske banke Bio je skeptičan da će Svjetska banka ući u tu vrstu projekta i partnerstva s UNESCO-om i Gradom.

Uslijedili su razgovori sa Svjetskom bankom, a ključni su vođeni sa tadašnjim izvršnim direktorom za Evropu i Aziju Christianom Portmanom. On se istinski zaljubio u ideju, imao je i priličnu podršku tadašnjeg genralnog direktora Jamesa Wolfensonu, ali je imao jake otpore zbog toga što je banka finasirala infrastrukturne projekte, ali ne i projekte kulturnog naslijeđa. Portman je uložio puno napora da ljudi unutar te institucije razumiju i shvate da će obnova Starog mosta kreirati i temelj za ekonomski razvoj. Otkriću jedan zanimljiv detalj, sa ove vremenske distance to mogu …

Stajali smo sami u blizini lančanog mosta, ispod košćele, ja sam uporno ponavljao kako moraju prepoznati činjenicu da će se tu skupljati cijeli svijet i da će se sva opravdanost projekta priznati na kraju. On je rekao da je i njegova karijera u pitanju, pa da je makar to most preko kojeg ide saobraćaj. Odmah sam reagovao i rekao – „ko kaže da nije za saobraćaj“. On se nasmijao i rekao mi, ako mi osigurate taj “papir“ Grada, možda povećamo šanse. Naravno, ja sam njemu tada donio taj papir Predsjedništva Opštine u kojem je pisalo da će preko Starog Mosta moći prelaziti vozila i da je važan za komunikaciju za oba dijela grada. Uspjeli smo! Obojica smo znali, da postoje specijalizirana vozila za takve namjene i mogli smo braniti projekat.

Njihovo prisustvo garancija uspjeha

U narednoj fazi sa kolegom Prskalom Formirana je i Agencija za izgradnju Starog mosta. To su bili graditelji Starog mosta i vodili projekat izgradnje da bi se Stari most izgradio na identičan način. Bili su tu Esad Humo, Rusmir Ćišić, Tihomir Rozić i cijela ekipa stručnjaka UNESCO-a i mnogo drugih svjetskih stručnjaka. U međuvremenu smo, u cilju animacije donatora, uručili i nekoliko počasnih titula graditelja mosta, a u obnovu Starog se uključilo nekoliko zemalja i međunarodnih organizacija.

Esad Humo, arhitekta koji je još prije rata radio na projektima oko očuvanja Starog mosta i ja smo zajedno sa Prskalom pozvani kod Portmana u sjedište Svjetske banke u Washinton i potpisali ugovor o finasiranju izgradnje. Pored kredita za obnovu, predali smo finansiranje Svjetskoj banci, dakle prikupljanje i trošenje novca bilo je po njihovim procedurama, potpuno transparentno tako da niko nije mogao kompromitirati taj projekat, što je bilo jako važno da bi donatori davali novac za obnovu. I to su smatrali jednom iskrenom idejom da sve bude pod patronatom Svjetske banke, mi smo znali i koliko bi projekat bio kriminaliziran da nije bilo Svjetske banke. Njihovo prisustvo je bila garancija uspjeha.

Fraderic Mayor, direktor UNESCO nam je tokom boravka u Mostaru rekao da će Stari most sigurno biti dio svjetske baštine jer su u njegovoj izgradnji radili eksperti UNESCO-a. Te 1998. smo poslali prve aplikacije prema toj organizaciji uz njihove preporuke i pomoć eksperata. Neizmjerna je podrška cijelom projektu došla i od kasnijeg gradonačenika Nevena Tomića, kao i Ljube Bešlića koji ga je nasljedio. 2005. godine, u vrijeme gradonačelnika Bešlića, došlo je do ceremonije upisa Starog mosta kao spomenika pod zaštitom UNESCO-a.

Svjetska banka je osigurala i kreditnu liniju za izgradnju Starog mosta i obnove Starog grada, tako da je taj projekat već imao finansijsku konstrukciju. Sporazum pod nazivo Globalno partnerstvo za obnovu Starog mosta potpisali su direktor UNESCO-a Mayor i ja kao gradonačelnik u prisustvu predstavnika Svjetske banke 5. marta 1998. u sjedištu UNESCO u Parizu.

Da je Stari most u Mostaru istinski bio zajednički projekt svih strana u Bosni i Hercegovini potvrđuje i zajedničko pismo delegacije BiH tadašnjem direktoru Svjetske Banke. Za Federaciju BiH su pismo potpisali sve vlade i premijeri Edhem Bičakčić i Drago Bilandžija, za RS Milorad Dodik i za Vijeće ministara Boro Bosić i Haris Silajdžić.

Proces sakupljanja donacija

Zbog projekta Mosta sam išao i kod biskupa Perića. Bio sam jedan od rijetkih političara koje je primio. Tražio sam, molio podršku. Treba da i to kažem, biskup me dočekao sa slikom Starog mosta iza svojih leđa, rekao mi je da je Stari most nekad bio dio simbola biskupije.

Održana je i donatorska konferencija u Briselu za BiH, na kojoj je govorio tadašnji Clintonov izaslanik za Balkan – Robert Gelbard, koji je odmah na kraju prve donatorske konferencije za BiH tražio da projekt Stari most bude podržan kao simbol pomirenja u BiH i pozvao druge zemlje da doniraju novac. Dobro se sjećam, načelnik Općine Stari grad Semir Drljević i ja smo tamo napravili jednu malu izložbu Starog mosta na ulazu u taj foaje i sve smo ih prijatno iznenadili i skrenuli pažnju na važnost pomoći porušenom gradu i Starom mostu. Bili smo vrlo uporni da to prođe, i prva donacija od milion dolara je došla iz Holandije, zatim Francuska, Italija i tako dalje. Procese sakupljanja donacija radila je Svjetska banka i bila je ključna karika u tom procesu.

2000. godine, na poziv dogradonačenika Nevena Tomića i mene uključuje se i Hrvatska i tadašnji premijer Ivica Račan. On dolazi u Mostar gdje je izrazio želju da Hrvatska bude jedan od graditelja Mosta On tada daje podršku ideji da Most bude simbol pomirenja. U suštini, ta ideja o pomirenju u Mostaru bila je i test da li će uopšte uspjeti Federacija BIH ili će to biti mjesto trajnog sukoba na Balkanu.

Pa na koncu, jedan detalj, na taj most nikad nije stala “hrvatska noga“ do dvije ili tri godine iza rata kada je prvi put došao Mijo Brajković sa Vaclavom Havelom, a danas se tim mostom ponose svi u Mostaru, Hrvatskoj, Srbiji i šire.

Tome su bile i zaslužne izložbe o Starom mostu u Beču, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Istanbulu, Atini.. Bio je to prvi masovni skup brojnih istaknuitih ličnosti, kulturnih radnika, sportista, a izložbe su otvarali predsjednici i premijeri država. Bio je to jedan važan iskorak ka ponovnom komuniciranju među narodima I državama bivše države .

2004. godine, na dan otvorenja Starog mosta, Turska, Holandija, Luksemburg , Francuska, Italija, Hrvatska, Svjetska banka i UNESCO su dobili plakete Predsjedništva BIH. Predsjedništvo BiH mi je jednoglasno dodijelilo Plaketu za ideju i istrajnost u zajedničkoj obnovi Starog mosta. Predsjedništvo je tada bilo u sastavu Sulejman Tihić, Dragan Čović i Borisav Paravac, i ponosan na nju jer je malo zajedničkih i jednoglasnih odluka kao što je ova. Također, za tu ideju dobio sam priznanje Mahatma Gandhi koje dodjeljuje UNESCO , kao i brojnih drugih organizacija.

I konačno, najvažnije je da smo vratili Mostaru Stari most koji je danas svjetski Spomenik mira i građevina koja je u samom vrhu svih značajnih svjetskih turističkih preporuka. Danas je Most najveći ekonomski potencijal u gradu – napisao je Safet Oručević.