SAD su mjesecima znale da se sprema rat, ali Zelenski nije vjerovao

Jednog jutra u oktobru prošle godine najviši američki obavještajni, vojni i diplomatski čelnici ušli su u Ovalni ured na hitan sastanak s predsjednikom Džoom Bajdenom (Joe Biden) stigli su s povjerljivom obavještajnom analizom, sastavljenom od nedavnih satelitskih snimki, presretnutih komunikacija i drugih izvora, a koja je govorila o planovima ruskog predsjednika Vladimira Putina za invaziju na Ukrajinu.

Mjesecima su dužnosnici Bajdenove administracije promatrali kako Putin okuplja desetke hiljada vojnika i šalje tenkove i projektile duž ukrajinske granice, piše The Washington Post u velikom tekstu u kojem donosi kronologiju događaja koji su se uoči ruske invazije na Ukrajinu odvijali iza zatvorenih vrata, a prenosi Index.hr.

Kako je ljeto prolazilo, Džejk Saliven (Jake Sullivan), Bajdenov savjetnik za nacionalnu sigurnost, usredotočio se na sve brojnije obavještajne podatke o Rusiji i Ukrajini. Dogovorio je sastanak u Ovalnom uredu nakon što je postao uvjeren da je ruska invazija na Ukrajinu izvjesna.

Bio je to jedan od nekoliko sastanaka te jeseni. Bajden i potpredsjednica Heris (Kamala Harris) zauzeli su svoja mjesta u foteljama ispred kamina, dok su se državni sekretar Entoni Blinken (Anthony), ministar odbrane Lojd Ostin (Lloyd Austin) i general Mark Majli (Milley) pridružili direktorima obavještajnih službi i CIA-e na sofama oko stolića za kafu.

Ulazak SAD-a u novi sukob nakon katastrofe u Afganistanu

Bajdenu su tada rekli da obavještajni podaci o Putinovim operativnim planovima pokazuju da je sve spremno za masovni napad na Ukrajinu. Američka obavještajna zajednica imala je svoje izvore u ruskom političkom vodstvu, špijunskom aparatu i vojsci, od viših razina do najnižih činovnika, tvrde američki dužnosnici, prenosi The Washington post.

Puno radikalniji od moskovske aneksije Krima 2014. i poticanja separatističkog pokreta u istočnoj Ukrajini, Putinovi ratni planovi predviđali su zauzimanje većine ukrajinskog teritorija.

Bajden, koji je preuzeo dužnost obećavajući da će zemlju držati podalje od novih ratova, bio je odlučan da Putina treba ili odvratiti ili mu se suprotstaviti, te da Sjedinjene Američke Države ne smiju djelovati same. Ipak, NATO nije bio jedinstven oko stava prema Moskvi, a kredibilitet SAD-a bio je slab. Nakon katastrofalne okupacije Iraka, haosa koji je uslijedio nakon povlačenja SAD-a iz Afganistana i četiri godine nastojanja Donalda Trampa (Trump) da potkopa NATO savez, Bajden nije mogao biti siguran da može učinkovito predvoditi zapadni odgovor na ekspanzionističku Rusiju.

Ukrajina je bila problematična bivša sovjetska republika s historijom korupcije, a odgovor SAD-a i saveznika na raniju rusku agresiju je bio nesiguran i podijeljen. Kada dođe do invazije, Ukrajinci će trebati značajne količine novog oružja za odbranu. Premalo oružja je moglo jamčiti rusku pobjedu. Ali previše bi moglo izazvati izravan sukob NATO-a s nuklearno naoružanom Rusijom.

Ovaj izvještaj, s dosad neobjavljenim detaljima, baca novo svjetlo na borbu SAD za vraćanje vjerodostojnosti, pokušaj balansiranja tajnosti oko obavještajnih podataka s potrebom da se saveznike uvjeri u njihovu istinitost i izazov određivanja kako će najmoćniji svjetski vojni savez pomoći ne baš savršenoj demokraciji na ruskoj granici a da NATO ne ispali nijedan metak.

“Napad na Kijev s dvije strane, uklanjanje Zelenskog”

The Washington Post piše da je tekst napisan nakon razgovora s više od trideset visokih dužnosnika SAD-a, Ukrajine, Evrope i NATO-a. Neki su govorili pod uvjetom anonimnosti. Kontaktirali su i Kremlj, ali nisu dobili odgovor.

– Procjenjujemo da planiraju izvršiti značajan strateški napad na Ukrajinu iz više smjerova istovremeno – rekao je na sastanku Majli. Napad je trebao biti brz i zateći ukrajinske snage nespremnima.

Prema obavještajnim podacima, Rusi bi došli sa sjevera, s obje strane Kijeva. Dio vojske bi se kretao kroz ukrajinski grad Černihiv, dok bi drugo krilo Kijev napalo na zapadu, napredujući prema jugu iz Bjelorusije, kroz prirodni koridor između “zone isključenja” oko nuklearne elektrane Černobil i okolnog močvarnog tla.

Odvojeno, ruske snage će doći s istoka i proći kroz centralnu Ukrajinu do rijeke Dnjepar, dok će trupe s Krima preuzeti jugoistočnu obalu. Te bi akcije mogle potrajati nekoliko sedmica, predviđali su ruski planovi.

Nakon što bi zastale da se pregrupiraju i ponovo naoružaju, ruske snage bi krenule prema zapadu, prema liniji sjever-jug koja se proteže od Moldavije do zapadne Bjelorusije, ostavljajući krnju ukrajinsku državu na zapadu – područje koje je prema Putinovoj računici bilo naseljeno nepopravljivim neonacističkim rusofobima.

Rusko raspoređivanje trupa i gomilanje zaliha

Sjedinjene Američke Države dobile su “izvanredne detalje” o tajnim planovima Kremlja, dok je Rusija i dalje poricala da namjerava započeti rat, objasnila je kasnije direktorica Nacionalne obavještajne službe Avril Haines.

Planovi su uključivali ne samo pozicioniranje trupa i naoružanja i operativnu strategiju nego i finese poput Putinovog “neuobičajenog i naglog povećanja finansiranja za vojne operacije u izvanrednim situacijama i za povećanje rezervnih snaga, čak i dok druge hitne potrebe, poput odgovora na pandemiju, nisu imale dovoljno resursa”, rekla je.

Ovo nije bila puka vježba zastrašivanja, za razliku od velikog ruskog raspoređivanja snaga u travnju, kada su Putinove snage prijetile ukrajinskim granicama, ali nikada nisu napale. Nekima u Bijeloj kući bilo je teško zamisliti razmjere ambicija ruskog vođe.

– To nije izgledalo kao nešto što bi razumna zemlja poduzela – rekao je kasnije jedan sudionik sastanka o planiranoj okupaciji Ukrajine. Dijelovi Ukrajine bili su duboko antiruski raspoloženi, što je podiglo avet pobune čak i ako Putin sruši vladu u Kijevu. Pa ipak, obavještajni podaci su pokazali da je sve više i više trupa pristizalo i spremalo se za punu kampanju. Streljivo, hrana i ključne zalihe stizali su u ruske baze.

Bajden je svoje savjetnike pitao misle li zaista da će ovaj put Putin napasti. Da, potvrdili su. Ovo je stvarno. Iako će administracija tokom sljedećih nekoliko mjeseci javno inzistirati na tome da ne vjeruje da je Putin donio konačnu odluku, jedino što njegov tim nije mogao reći predsjedniku tog dana bilo je točno vrijeme kada će ruski predsjednik narediti napad.

Putinu isticalo vrijeme za napad, Evropa se bavila sama sobom

Direktor CIA-e Vilijam Berns (William J. Burns), koji je bio ambasador SAD-a u Moskvi i imao je izravnije kontakte s Putinom od bilo koga u Bajdenovoj administraciji, na sastanku je rekao da je Putin fiksiran na Ukrajinu. Kontrola nad zemljom bila je sinonim za Putinov koncept ruskog identiteta i autoriteta. Smatrao je da preciznost planiranja rata, zajedno s Putinovim uvjerenjem da Rusija treba ponovo apsorbirati Ukrajinu, nije ostavila sumnje da je Putin spreman izvršiti invaziju.

– Vjerovao sam da je prilično ozbiljan – rekao je Berns nekoliko mjeseci kasnije, prisjećajući se brifinga.

Do kasnog ljeta, dok su sastavljali obavještajne podatke s granice i iz Moskve, analitičari koji su svoje karijere proveli proučavajući Putina bili su sve uvjereniji da je ruski čelnik, i sam bivši obavještajni časnik, vidio da se prostor za invaziju smanjuje. Ukrajinci su već dvaput izašli na ulice tražeći demokratsku budućnost, bez korupcije i bez uplitanja Moskve, tokom Narančaste revolucije 2004.-2005. i prosvjeda na Majdanu 2013.-2014. koji su prethodili ruskoj aneksiji Krima.

U svojoj procjeni analitičari su zaključili da je Putin, koji je trebao navršiti 69 godina, shvatio da mu ponestaje vremena da zacementira svoje nasljeđe kao jednog od velikih ruskih vođa, onoga koji je obnovio rusku nadmoć na euroazijskom kontinentu.

Analitičari su tvrdili da je Putin izračunao da bi bilo kakav zapadni odgovor na pokušaj osvajanja Ukrajine silom izazvao veliki bijes, ali da bi posljedice bile ograničene. Ruski čelnik, tvrdili su, vjeruje da je Bajdenova administracija ponižena katastrofalnim američkim povlačenjem iz Afganistana i da želi izbjeći nove ratove.

Sjedinjene Američke Države i Evropa još uvijek su se borile s pandemijom koronavirusa. Njemačka kancelarka Angela Merkel, de facto evropska čelnica, napuštala je dužnost i predavala vlast neprovjerenom nasljedniku. Francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) čekali su novi izbori i borba protiv osnažene desnice, a Britanija je patila od gospodarske krize nakon Breksita.

Veliki dijelovi kontinenta ovisili su o ruskoj nafti i prirodnom plinu, za koje je Putin mislio da ih može iskoristiti kao klin za rascjep zapadnog saveza. Pripremio je stotine milijardi dolara u novčanim rezervama i bio je uvjeren da rusko gospodarstvo može prebroditi neizbježne sankcije, kao što je bilo i ranije.

Četiri važna pravila

Nakon što je suočen s novim obavještajnim podacima i analizom na brifingu u listopadu, Bajden je “u osnovi imao dvije reakcije”, rekao je Saliven. Prvo je trebalo pokušali odvratiti Putina. “Trebali su poslati nekoga u Moskvu da sjedi s Rusima na višoj razini i kaže im: ‘Ako to učinite, ovo će biti posljedice.'”

Drugo, trebali su obavijestiti saveznike o američkim obavještajnim podacima i uključiti ih u jedinstven i odlučan stav da Rusiji treba zaprijetiti oštrim sankcijama, ojačati i proširiti obranu NATO-a i pomoći Ukrajini. Berns je poslan u Moskvu, a Hajns u sjedište NATO-a u Briselu.

Postojala su četiri važna pravila.

1. Ne smije se dogoditi oružani sukob između američke vojske i NATO-a s Rusijom.

2. Rat mora ostati unutar geografskih granica Ukrajine.

3. Treba ojačati i održati jedinstvo NATO-a.

4. Treba osnažiti Ukrajinu i dati joj sredstva za borbu.

Bajdenova administracija je također bila ozbiljno zabrinuta zbog mladog predsjednika Ukrajine, bivšeg TV komičara koji je došao na dužnost zahvaljujući velikom valu podrške javnosti i želji za temeljitom promjenom, ali je izgubio ugled u javnosti jer nije ispunio obećanje koje će osigurati mir s Rusijom. Činilo se da Zelenski nije dorastao Putinu.

Sastanak Blinkena i Zelenskog

Matematika nije bila naklonjena Ukrajini. Rusija je imala više trupa, više tenkova, više topništva, više borbenih aviona i navođenih projektila, i u prethodnim je sukobima pokazala svoju spremnost da pokori slabije protivnike, ne obazirući se na gubitke civilnih života. Kijev možda neće pasti tako brzo kako su Rusi očekivali, zaključili su Amerikanci, ali će pasti.

Blinken se sa Zelenskim sastao u Glazgovu u Škotskoj, na marginama međunarodnog samita o klimatskim promjenama. Govorio je o obavještajnim podacima i najavio ruski napad.

– Bili smo samo nas dvojica, dva metra jedan od drugoga – prisjetio se Blinken. Bio je to težak razgovor, kaže.

Blinken se i ranije susreo s ukrajinskim predsjednikom i mislio je da ga poznaje dovoljno dobro da može iskreno razgovarati, iako se činilo nestvarnim “reći nekome da vjeruješ da će njegova zemlja biti napadnuta”.

Zelenski mu se činio “ozbiljnim, odlučnim, stoičkim”, dijelom uvjeren u ono što čuje, dijelom u nevjerici. Rekao je da će izvijestiti svoje savjetnike. Ali Ukrajinci su u prošlosti vidjeli brojne ruske prevare, a Zelenski je očito bio zabrinut zbog ekonomskog kolapsa ako njegova zemlja zapadne u paniku, rekao je Blinken.

Blinkenova prezentacija i skepticizam Zelenskog postavili su obrazac koji će se ponavljati tokom sljedećih nekoliko mjeseci. Ukrajinci si nisu mogli priuštiti da u cijelosti odbace informacije američkih obavještajnih službi. Ali iz njihove perspektive, informacije su bile spekulativne.

Zelenski je čuo američka upozorenja, prisjetio se kasnije, ali je rekao da Amerikanci nisu nudili oružje kakvo je Ukrajini potrebno za obranu.

– Možete reći milion puta: ‘Slušajte, možda će biti invazije.’ U redu, možda će biti invazije – hoćete li nam dati avione? Hoćete li nam dati protuzračnu odbranu? ‘Pa, vi niste članica NATO-a’ O, dobro, o čemu onda pričamo? – rekao je Zelenski.

“Počnite kopati rovove, sprema se napad velikih razmjera”

Amerikanci su ponudili malo konkretnih obavještajnih podataka koji bi poduprli njihova upozorenja “sve do posljednja četiri ili pet dana prije početka invazije”, rekao je Dmitro Kuleba, ministar vanjskih poslova Ukrajine.

Manje od dvije sedmice nakon sastanka u Glazgovu, kada su Kuleba i Andrij Jermak, šef kabineta Zelenskog, posjetili Stejt Department u Vašingtonu, visoki američki dužnosnik dočekao ih je sa šalicom kave i osmijehom. “Momci, kopajte rovove!” počeo je službenik.

“Kada smo uzvratili osmijeh”, prisjetio se Kuleba, “službenik je rekao: ‘Ozbiljan sam. Počnite kopati rovove. … Bit ćete napadnuti. Sprema se napad velikih razmjera i morate se pripremiti za njega.’ Pitali smo za detalje; nije ih bilo.”

Ako su Amerikanci postali frustrirani ukrajinskim skepticizmom prema ruskim planovima, Ukrajinci nisu bili ništa manje zbunjeni sve glasnijim američkim upozorenjima da dolazi invazija.

– Morali smo pronaći ravnotežu između realne procjene rizika i pripreme zemlje za najgore … i održavanja zemlje ekonomski i financijski . rekao je Kuleba. “Svaki komentar koji je dolazio iz Sjedinjenih Američkih Država o neizbježnosti rata odmah se odrazio na tečaj ukrajinske valute.”

Službene smjernice zabranjivale su američkim obavještajnim agencijama dijeljenje taktičkih informacija koje bi Ukrajina mogla upotrijebiti za pokretanje ofenzivnih napada na lokacije ruskih trupa na Krimu ili protiv separatista koje podržava Kremlj na istoku.

Vlastiti obavještajni aparat Ukrajine također je bio prepun ruskih krtica, a američki su dužnosnici bili zabrinuti da bi osjetljive informacije mogle završiti u rukama Moskve. Nakon što je počeo rat, Bajdenova administracija promijenila je svoju politiku i podijelila informacije o kretanjima ruskih trupa diljem Ukrajine, na temelju kojih se zemlja sada brani od invazije.

Rusija započela invaziju, Zelenski zvao Bajdena

Rano navečer 23. februara Bijela kuća primila je hitnu obavještajnu informaciju. Postojala je “velika vjerojatnost” da je invazija počela. Vojnici su bili u pokretu, a Rusi su ispalili projektile na ciljeve u Ukrajini.

Saliven je razgovarao s Jermakom, šefom osoblja Zelenskog. U Kijevu je vladala “iznimno visoka razina uznemirenosti”, rekla je za Washington Post osoba upoznata s pozivom. “Ništa nije izmicalo kontroli. Bilo je iznimno emotivno, ali na način koji biste očekivali.”

Jermak je rekao Salivenu da pričeka – želio je dovesti Zelenskog do telefona da razgovara izravno s Bajdenom. Saliven je na telefon spojio američkog predsjednika.

Zelenski je zamolio Bajdena da odmah kontaktira što više drugih svjetskih čelnika i diplomata. Trebao bi im reći da javno i izravno pozovu Putina i kažu mu da “prestane s ovim”.

– Zelenskij je bio uznemiren – prisjetila se osoba. Zamolio je Bajdena da Ukrajini pribavi sve obavještajne podatke koje sada može. “Borit ćemo se, branit ćemo se, možemo izdržati, ali trebamo vašu pomoć”, rekao je Zelenski Bajdenu, piše Washington post, a prenosi Index.hr.