Sabotaža u režiji institucija: Autobuska stanica u Zenici talac političkih igara i pravne neodlučnosti

Nova prodaja imovine preduzeća „Zenicatrans – prevoz putnika“ u stečaju, zakazana za 8. maj 2025. godine, još jednom otvara niz pitanja, ali i ozbiljnih sumnji u zakonitost i transparentnost postupka. Na spisku ponuđenih nekretnina više se ne nalazi najvredniji objekat – zgrada autobuske stanice, iako je ista već bila prodana kompaniji Špic beton d.o.o. Zenica za 3,15 miliona KM.

Ta prodaja, međutim, poništena je Zaključkom stečajnog upravnika, bez jasne pravne argumentacije i suprotno očekivanjima javnosti da će se riješiti višegodišnji problemi ovog nekadašnjeg gradskog prevoznika. Spor koji je uslijedio traje već više od osam mjeseci, a ono što zabrinjava jeste činjenica da Općinski sud u Zenici još uvijek nije odlučio o žalbi kupca, koji smatra da je prodaja bila pravno valjana i u skladu sa zakonom.

U međuvremenu, sve ukazuje na to da se politika duboko umiješala u proces. Zakonske procedure nisu ispoštovane – kako saznajemo, zaključak o poništenju prodaje nije donesen na zakonom propisan način, čime je otvoren prostor za opstrukcije i razvlačenje postupka. Time se, sasvim svjesno ili iz neznanja, sabotira realizacija već zaključenog posla, a istovremeno se obeshrabruju svi potencijalni investitori koji očekuju da se u BiH javne prodaje obavljaju transparentno i pravno valjano.

Izostavljanje autobuske stanice iz nove runde prodaje samo je potvrda da je u pozadini ovog slučaja mnogo više od administrativne greške ili nesporazuma. Ovdje se već može govoriti o politički instruisanoj blokadi, gdje se vrijedna imovina koristi kao sredstvo pritiska, kontrole ili, još gore, ličnih interesa određenih struktura.

Pitanje koje se sada nameće jeste – ko će odgovarati za očigledno zanemarivanje zakona i štetu koja se time nanosi radnicima Zenicatransa, građanima Zenice, ali i pravnom poretku ove zemlje? Jer ako prodaja autobuske stanice – kao simbol javnog interesa – može biti predmet manipulacija, onda niko ne može biti siguran da se sutra isto neće desiti i sa drugim javnim resursima.

Kakva je sudbina autobuske stanice – ostaje da se vidi. Ali ono što je već sada jasno jeste da ovakvo ponašanje institucija i uplitanje politike uništavaju povjerenje građana i investitora, te obesmišljavaju svaku buduću priču o pravnoj državi.