Sablasno morsko čudovište po prvi put na svijetu ulovljeno u Mediteranu

Dubokomorski morski pas Arare uhvaćen je u blizini obale Albanije pokazujući neobičan poremećaj pigmenta kože koji ju je učinio sablasno bijelom. To je prvi poznati slučaj da ova vrsta morskog psa s prasećim licem ima leukizam.

Ugaoni morski pas (Oxynotus centrina) neobična je morska zvijer. Izgledaju kao da je netko razbio ideju o morskom psu dječjim crtežom svinje – imaju malo, zdepasto tijelo, široko postavljene oči, ružičastu njušku, velike nosnice i izražene dermalne zubce (ljuske poput zuba koje prekriti tijela morskog psa) što im daje gotovo mutan izgled.

Ovi morski psi nalaze se preko istočnog Atlantika, od Norveške do Južne Afrike, a poznato je da nastanjuju i Mediteran. Obično se nalaze između 60 i 600 metara ispod površine. Također su kritično ugroženi, što je značilo da ih je sve teže pronaći, unatoč njihovoj relativno širokoj rasprostranjenosti.

Nedavni primjerak koji su komercijalne koćarice uhvatile kod otoka Sazan – nenaseljene vojne zone u blizini obale Albanije – bio je još rjeđi. Ima leucizam, rijetko pigmentno stanje koje uzrokuje da životinjska koža, perje, ljuske ili kutikule izgledaju blijedo ili bjelje.

Stanje je slično albinizmu, ali se ipak razlikuje od njega. U potonjem slučaju, životinja doživljava potpuni gubitak pigmenta melanina u svim svojim stanicama, zbog čega izgleda bijela ili žućkasta, a oči joj daju crvene ili ružičaste. Leucizam je, nasuprot tome, djelomični gubitak pigmenta, pa je bijela boja manje izražena ili manje ujednačena, a također ne utječe na oči životinje, piše IFLS.

Uglasti morski psi obično su tamno sivo-smeđi ili čak crni, što im pomaže da se uklope u tamne okoline koje obitavaju – ali ovaj primjerak, opisan u novoj studiji, bio je sablasno blijed s bijelo-sivim mrljama. Unatoč neobičnoj boji, morski je pas inače bio zdrav i činilo se da njegovo stanje nije utjecalo na njega.

“Neka istraživanja [sugeriraju] da nedostatak pigmentacije može učiniti jedinke vidljivijima i predatorima i plijenu, potencijalno smanjujući njihove šanse za preživljavanje”, rekao je za IFLScience glavni autor Andrej Gajić, direktor Sharklab ADRIA u Albaniji i National Geographic Explorera.

“Međutim, naše otkriće, zajedno s nekoliko drugih nedavnih opažanja zdravih odraslih morskih pasa s poremećajima pigmenta, preliminarno implicira da te anomalije ne utječu značajno na njihove sposobnosti hranjenja ili sposobnost izbjegavanja predatora, niti ometaju spolnu zrelost i reprodukciju.”

Iako su oba pigmentna poremećaja rijetka, leucizam je malo češći od albinizma općenito. Međutim, nekoliko je slučajeva ikada zabilježeno kod morskih pasa.

“Pigmentni poremećaji poput albinizma i leucizma iznimno su rijetki među morskim psima i njihovim srodnicima, sa samo 15 dokumentiranih slučajeva među dubokomorskim vrstama”, dodao je Gajić.

Stanja su uglavnom uzrokovana genetskim poremećajima koji mogu poremetiti proizvodnju ili distribuciju melanina. To se može dogoditi u embrionalnoj fazi i dovesti do abnormalnih uzoraka pigmentacije.

Gajić i saradnici proveli su ovo istraživanje u sklopu Expedition Granta kluba istraživača. Trenutno provode sustavnu studiju o dubokomorskim elasmobranchima – hrskavičnim ribama – unutar sjevernog Mediterana, s posebnim fokusom na morske pse. Njihov je rad primarno usmjeren na ispitivanje stopa preživljavanja nakon hvatanja, bolesti i širih osobina kako bi se stvorili novi kritički uvidi koji bi pomogli naporima za očuvanje.