Rudari: Čelni ljudi EP nikada nisu sišli u jamu, ne znaju kako je raditi gladan

“Ispunjavali smo norme i premašivali ih. Dostojanstveno smo radili i samo želimo da nam plate ono što smo pošteno zaradili”, kazali su rudari rudnika Zenice i Breza gostujući u Novom danu.

Muriz Mujezinović veće skoro 40 godina radi u rudniku. Sljedeće godine bi trebao ići u penziju, ali nije siguran da će moći jer mu doprinosi nisu uplaćivani reuglarno od 2009. godine.

“Mi smo iz rata izašli devastirani samim time što smo gro ljudi poslali u rat, u odbranu države. Povratkom bili smo oskudni repromaterijalom, opremom i ljudima. Pokušali smo podići na viši nivo, do 2009. godine smo se dizali padali, ali stupanjem u kocnern Elektroprivrede smatrali smo da ćemo imati bolje uvjete, veća ulaganja i pomoć. Ne mogu reći da nismo imali ulaganja u RMU Zenica, ali nismo imali pomoći. Ulaganje nije samo davanje širokog čela. Ja sam obični rudar, mladost sam ostavio u rudniku i zdravlje. Govorim o sigurnosti”, rekao je Mujezinović.

Armel Jakalović radi u RMU Breza. Njegovi djed i otac također su bili rudari. I brat mu je rudar. Kaže kako su ulazak u koncern doživjeli kao svjetlo na kraju tunela, ali su “grubo izgirani od države i sistema”.

“O nama svi imaju sliku kao da ne znamo čitati, znamo čitati i znamo se boriti za svoja prava. Mi prodajemo po kaloričnosti i u startu smo degradirani. Komercijalna cijena je 150 KM, a od nas otkupljuju za 50 KM, nametnuli su nam to. Rudnik Breza od 40.000 koliko prouzvedemo moramo 37.000 dati EP-u”, rekao je Jakalović.

Eldis Numić došao je u rudnik Breza kada mu je otac otišao u penziju. Kada siđe dole, trudi se da nerazmišlja o problemima, ali sada, ističe, to nije moguće.

“Ako ne platite dva računa za struju ugase vam je, nama od 2009. godine ne plaćaju. Ko je to dozvolio, ako je vlada valsnik. Ako je bilo kriminala trebali su to presiječi”, rekao je Numić.

Mujezinović dodaje kako sistem u ratu sam sa sobom.

“Ispunjavali smo norme i obaveze, kada je na naplatu mi smo dužni. Kako smo dužni, uprava ta razlika u cijeni uglja. To je tri puta manje u odnosu na stvarnu cijenu. U Zenici svakog malog privrednika opština, država, kanton potiču, mi smo proizvođači, ali nemamo nikakvog poticaja. Da imamo barem 10 feninga. U njemačkim rudnicima za svaku tonu uglja država plaća 10 eura, nama uzimaju. Da nam plaćaju cijenu koju treba ne bi imali duga. Imaju upravni i nadzorni odbori. Kada su vidjeli da neko ne radi kako treba i ide se u dugovanja, trebali su zaustaviti sve, a ne zavlačiti nas u dubiouzu. Ja hoću da radim i dobijem što sam zaradio i odem u penziju. Kolege koje su otišle u penziju prije par mjeseci ne mogu ostvariti penziju jer im nisu uplaćeni doprinosi. Stoje s nama, daju nam podršku i plaču jer su i gladni i žedni”, rekao je Mujezinović.

Ističu kako su rudari pokazali da imaju dostojanstvo i da su ujedinjeni, ali problem imaju s političkim pritiscima i ucjenama.

“Ukoliko progovoriš javno zovnu te u kancelraiju, ukinu rješenje i više nemaš platu. Ja imam dijete od četiri godine. Te partije su sistemski ubacivale svoje kadrove i dovele su nas u ovo stanje. Faktura Breze iznose pet miliona KM, a dva miliona ide za naše plate koje nisu uplaćivane. Gdje je taj novac? Tri pogibije sam preživo u zadnje dvije godine, drugovi su mi zatrpani, niko ih ni ne spominje”, rekao je Numić.

Mujezinović poručuje kako “nisu prosijaci ni bijeda, te da ne traže ništa što nisu zaradili”.

“Planovi restruktuiranja rudnika, kako nam nameće EP, žele nas se riješiti. Ti čelni ljudi EP nikada nisu sišli u jamu, nikada nisu bili gladni i poderani u jami, ne znaju kako je dijeliti hljeb. Dosta ih siđe, a nemaju šta da jedu, ali mi smo solidarni između sebe. Dijelimo, odvajamo od sebe da pomognemo porodicama za liječenje od raka. Mi ne želimo da se bogatimo, oni koji su se bogatili kad tad će odgovarati”, kazao je Mujezinović.

A kako preživljavaju rudarske porodice u Brezi, Numić je objasnio kratko: “Plata bude 10. u mjesecu. Ako zakasni da, porodica je u problemu”.

Imaju problem i s liječenjem. U ZDK su dogovorili sa Zavodom da ih puste, ali kada idu mimo kantona, sve moraju platiti. Problem imaju kolege iz Sarajeva koje rade u Brezi jer mjesec dana nakon šti ne bude uplate, kažu, nemaju osiguranje.

“U doba korone moje kolege su pješačile 30 kilometara do rudnika da bi stigli na vrijeme jer su nam rekli da će biti pojačana potreba za električnom energijom. Žrtvovali su sebe da bi ljudi imali struju. Sada su nas samo mediji podržali”, kazao je Mujezinović.

Poručili su kako se nadaju brzom dogovoru te da će u jamu sići bez pritiska i razmišljanja da li će njihova porodica imati šta da jede iako su svoj hljeb sa sedam kora pošteno i mukotrpno zaradili.