Propada li Bosna Prevent, jedan od najtrofejnijih rukometnih klubova u našoj zemlji?

Subota, 20.april 2013.godine, ostat će kao datum crnim slovima upisan u istoriji visočkog rukometa, ali i sporta uopšte. Za one koji slučajno ne znaju, u subotu je Bosna-Prevent poražena u Zenici od Čelika 37:35 i tako je nestala posljednja nada da klub može sačuvati premijerligaški status.

Od sljedeće sezone će visočki rukometaši igrati u nižem rangu takmičenja, prvi put u posljeratnoj BiH, a ako ćemo se vratiti još više u prošlost, slobodno se može reći da, uspoređujući kvalitetu u tadašnjem jugoslovenskom rukometu, visočki rukometni klub nikada nije ni igrao u slabijem rangu takmičenja. Do te mjere se srozao trofejni visočki sport, ponos i dika Visokog, nešto po čemu smo bili poznati i daleko šire od prostora bivše Jugoslavije.

I sami rukometaši, bivši, sadašnji, kao i svi oni koji su na bilo koji način radili u rukometu, uvijek su voljeli isticati kako je rukomet sport broj 1 u Visokom, kako je tradicija tog sporta ipak iznad svih ostalih. I zaista je tu bilo ostvarenja koje ostali sportovi nisu uspjevali napraviti, a pogled na onu mrežu iza gola u KSC“Mladost“, otkriva koliko trofeja je Bosna osvojila samo u poslijeratnoj BiH. Međutim, već desetak godina nije osvojen nijedan, klub je lagano klizio, prvo u neku prosječnost, pa onda i do grčevite borbe za opstanak u posljednjih par sezona.

Sve to je nagovješatavalo da bi se moglo dogoditi i ispadanje iz lige, međutim, po starom dobrom visočkom običaju, smatralo se da se to nama ne može dogoditi. Nažalost, dogodilo se i sada se postavljaju pitanja, zašto i ko je odgovoran ili kriv, ako hoćete? Prvo treba naglasiti da za ispadanje nije glavni krivac subotnji poraz u Zenici. To je bila samo egzekucija ili završni čin onoga što se već dugo događa u i oko kluba. Neodgovornost, neznanje, sebičnost, lakovjernost, gramzivost, nedostatak samokritike, kvalitete, morala, stručnosti, borbenosti, ljubavi prema klubu…

Ima toga još, ali da ne nabrajamo dalje. Svi od predsjednika kluba, do posljednjeg igrača se nalaze u nečemu od nabrojanog.  Prvo ćemo u cijeloj priči okriviti sami sebe, odnosno, direktno ovaj medij, iako su i ostali napravili istu grešku. Svi smo vidjeli da klub ide u krivom smjeru, da situacija već dugo nije dobra, ali smo pustili da se događa i nismo ranije sa svoje strane napravili određeni pritisak.

Razlog je to što smo vjerovali, a kako i ne bi kada je u klub stigla jedna nova, vrlo agilna Uprava, koja se činila kao pravo rješenje, koja je poimenično bila prilično „jaka“ i koja skoro da nije „kukala“ kako nemaju novca. Rečeno nam je više puta da imamo jednu od povoljnijih finansijskih situacija u cijeloj ligi. Sastajala se ta Uprava  najmanje jednom sedmično, ti sastanci su trajali često i satima, donošeno je puno odluka i zaključaka, pa je izgledalo kao da ljudi imaju situaciju pod kontrolom. Ispostavilo se da nemaju, a ključna pogreška je to što su se više bavili svim ostalim, nego o samoj ekipi i njihovim igračkim i ljudskim kvalitetima, te na kraju matematikom i računicom, što je trebalo biti najvažnije.

Čini se da su previše vjerovali stručnom štabu i da su sve ovo pomenuto prepustili njima, što je opet bila greška. Malo koji trener će priznati da mu je ekipa nepripremljena, da „nemaju igru“, da ima „milion“ nedostataka, među kojima su osnovni slaba igra u odbrani i loš pristup utakmicama, posebno gostujućim.  Priznanjem tih nedostataka bi priznao i svoje nedostatke, čime bi ugrozio i svoj daljni angažman na mjestu trenera, a samim tim i lijepa i prilično redovna primanja. Postoji i nešto što se zove moral, pa kada osjetite da ne ide, da niste uspjeli s ekipom uspostaviti pravi odnos i sinergiju, pa se još nadovežu i slabi rezultati, onda ako ništa drugo ponudite svoju ostavku.

To se nije dogodilo, ali nije ni moralo, jer se treneri mogu i smjeniti, ne moraju sami podnijeti ostavku, tako da je opet zakazala Uprava. Naravno, nismo zaboravili da je trener ipak smjenjen, postavljen njegov pomoćnik, ali četiri kola prije kraja i to nakon presudnog remija protiv sarajevske Bosne. Podsjetićemo da je Bosna-Prevent u drugom dijelu sezone ispustila samo ta dva domaća boda, a u prvom dijelu sezone su izgubljene tri utakmice na domaćem terenu.

Tokom cijele sezone smo u većini domaćih utakmica gledali mučenje, antipropagandu rukometa i priličnu nemoć i jalovost rukometaša Bosne-Prevent, a o gostovanjima da ne govorimo.  Još je gore to što smo često mogli vidjeti i indolentnost, nedostatak prave želje i puno nediscipline. Sve to se često događalo i na treninzima, ali se uglavnom sakrivalo, prelazilo preko toga i umanjivala važnost tih situacija, što opet ide na dušu stručnog štaba, iako su članovi Uprave morali biti više prisutni na treninzima.

Ako već nisu, onda su na samim utakmicama mogli vidjeti puno toga i reagovati na adekvatan način. Nisu i igrači su kao i obično to maksimalno koristili, jer kada u školi profesor ne dođe na čas, đaci odmah smatraju da ni oni ne trebaju doći. Nonšalantno su se igrači ponašali sve do samog finiša sezone, kada su konačno shvatili da su i oni dio najveće blamaže i sramote u istoriji kluba, ali je bilo kasno.

Dakle, sve se može svesti na zaključak da je Uprava imala veliku želju, planove, ambicije i tako se ponašala, a doživjeli su ono što ranije Uprave i pored većih problema, sebi nisu dozvolile. Doživjeli su, jer su radili puno krivih poteza (o čemu li se razglabalo onolike sate na sastancima?),  imali su previše povjerenja u stručni štab i igrače, a ovi su ih „izigrali“ bolje nego bilo koju protivničku odbranu u toku sezone. Gospodo, možda još niste svjesni, ali ostajete upisani kao Uprava koja je ISPALA iz lige.

Dalje, stručni štab kojem je kao prvo upitno ovo „stručni“, jer od brojnih trenera koji su radili u klubu, a neki su imali i puno goru situaciju po svim pitanjima, od plata do igračkog kadra, niko sebi nije dozvolio ISPADANJE iz lige. Previše je tu bilo bavljenja drugim stvarima, iako je trenerov jedini posao vezan za ekipu i teren. Kakav je to samo minus nakon sjajne igračke karijere!

I na kraju igrači, ili oni koji misle da su igrači, jer neki  već odavno ne izgledaju  kao ozbiljni rukometaši i razmišljaju samo o novcu, a drugi misle da su već postali prave“ igračine“, tako da na treninzima i utakmicama i jedni i drugi „vrte svoj film“, pa kada sve to spojite u cjelinu, dobijete antipropagandu rukometa, 15 poraza, 806 primljenih golova, pretposljednje mjesto na tabeli i ISPADANJE iz lige. Samo par njih može dobiti prolaznu ocjenu i naravno da kritike ne zaslužuju oni najmlađi, koji su ni krivi ni dužni, postali dio „luzerske“ postave.

U ova posljednja  tri pasusa su krivci za bruku i sramotu koju je visočki rukomet doživio, pa sada vi možete dodati ili oduzeti nešto, a možda i okrenuti redoslijed. Ono što se nikako ne može i ne smije je okrivljivati nekoga drugog, poput trenera i igrače sarajevske Bosne, trenera i igrače Čelika, koji su samo igrali rukomet i imali želju za pobjedom, što i jeste bit sporta. Neko će sigurno dio krivice pripisati i aktuelnoj općinskoj vlasti, ali se tu možemo složiti samo u malom procentu i to ne direktno vezano za rukomet i ispadanje iz lige, nego zbog njihovog „maćehinskog“ odnosa prema sportu uopšte.

U srijedu  u 19:00 se igra posljednje kolo Premijer lige i ispalo je tako da se Bosna-Prevent od Premijer lige oprašta na domaćem terenu. Nećemo reći pred domaćom publikom, jer sumnjamo da će uopšte neko osim najbliže rodbine  doći na tribine. Protivnik je Leotar koji će takođe ispasti ako izgubi, tako da je Bosna sada došla u situaciju da „kroji“ borbu za opstanak. Iskreno se nadamo da se neće obrukati i u toj ulozi.

Visoko.co.ba