Reportaža hrvatske novinarke: Plaže nisu pune kao one u Neumu

Neum ima nekoliko glavnih ulica i sve su, u pravilu, dvosmjerne. Osim kad je sezona. Tada se jedna od traka nepisanom odlukom pretvori u parkiralište, pa se u dva pravca vozi onom trakom koja je preostala. A to znači da se vozi na ljubaznost. Kako te tko propusti piše u reportaži novinarka hrvatskog portala Index.hr, kojiu prenosimo u cjeosti.

U koloni se zbilja lako naći. Promet je trom. Onda majke s kolicima koriste priliku i tamo gdje nema nogostupa (to je gotovo svuda) svoje bebe voze po cesti. Nema druge nego tako ovih dana kad je Neum – krcat.

Na ulazima u prava, velika parkirališta majke i djeca s ručnicima za plažu pod rukama ostavljaju očeve da sami stoje u koloni i čekaju da netko izađe. A kad i uspijete zbrinuti limenog ljubimca i konačno krenete do plaže, tek onda ćete vidjeti što su problemi.

Mjesta za ručnik praktički da i nema, a i u moru je tijesno. Barem na ovim popularnijim plažama. Jet-skijevi se utrkuju nedaleko od obale, djeca skaču s pedalina, vrte se šareni suncobrani, a u pozadini svega toga je Pelješki most, baš jučer spojen.

Neumu on neće odmoći. Pekarnice na magistrali maštovito nazvane “Magistrala” i dalje će imati kome prodavati kifle sa smjesom od 0.5 maraka, ljekarna koja nudi povoljnije lijekove, neke i bez recepata i dalje će nekome biti potrebna, a markirana odjeća i cigarete po nižim cijenama nego u Europskoj uniji teško da će ikad izaći iz mode.

Nakon otvaranja autocesta, i kod nas i u BiH, znalo se događati da propadnu trgovine ili krčme koje su prolaznicima nudile predah od vožnje i svoje specijalitete. Lako je bilo sinoć na proslavi spajanja mosta pomisliti da će takva sudbina sad zadesiti Neum, ali kad vidimo koliko ljudi ondje ljetuje, iako sad mogu prijeći granicu i bez covid-potvrde, pa im je cijela Makarska rivijera na dlanu – oni opet biraju Neum.

Plaže su mu ovako izgledale i lani. Ali tada su gužve počinjale u hercegovačkom mjestu Stolac. Za sad još nema takvih scena.

Dok fotografiramo panoramu Neuma, negdje iznad nas dopire muški glas ritmično urlajući “niiisam to što misliš samo jedna plavuša, koju ćeš da lako kupiš za par minđuša”. Okrećemo se, podižemo pogled na balkon prema toj skupoj dami, plavuši, k’o Romeo prema Juliji. Tamo je neki preplanuli mladić i neumorno pleše.

Kulturni život BiH ljetovališta nema premca. Počelo je Neumsko ljeto, održavaju se ribarske i jazz večeri te filmski festivali.

Po plakatima na oglasnim pločama vidimo da su nastupali Milica i Jole, dok Aki, Boban, Rada i Sandra Afrika tek trebaju doći.

A mi smo se polako zaputili u Komarnu, da vidimo kako ona diše dan nakon spajanja mosta.

Putem smo stali u jedan od desetak vinskih barova uz cestu. Nisu to baš zapravo vinski barovi na kakve ste prvo pomislili, ali mali proizvođači tako nazivaju svoje štandove na magistrali. Jedan od njih, kod kojeg smo uzeli Zlataricu, vino od skoro zaboravljene sorte bijelog grožđa, kaže da se sinoć slavilo i po cesti. Baš tu, kod njega, bilo je dvadesetak prijatelja pa su sjedili, pili i čekali vatromet.

“A i ti Kinezi, oni ti svako malo te vatromete pale, kako što ofarbaju, odmah slave”, objašnjava nam vinar. I onaj koji ste vidjeli na fotografijama s proslave radili su sami Kinezi koji grade most i spavaju natrpani u kontejnerima uz njega.
Ali teško ih je, dodaje naš sugovornik, vidjeti baš po ovim mjestima da hodaju ili se zabavljaju. Povučen neki svijet.

Do Komarne smo lako došli, ali itekako se osjetilo da mjesto spava. Na kućama uz plažu obješene su hrvatske zastave, a kaići, koji su gledajući s mosta izgledali kao zasebni mili disko-klubovi, sad se mirno ljuljaju na laganim valovima.

Plaže nisu baš popunjene. Za razliku od onih u Neumu, lako se nađe mjesto za napuhanog rozog flamingosa i šator. Komarna je neusporediva s Neumom. Već na nekoliko metara dalje od plaže vlada grobna tišina.

Iz kuća se čuju mirisi pohane ribe, a po uskim uličicama, ako netko i prođe jednom u pola sata, to budu mahom domaći. Ne da im se, pravdaju nam se, davati opet izjave za novine, puna im je kapa. Kažu da nema mještanina koji nije bio na televiziji ili po portalima. Navratili smo i u nekoliko restorana, konoba. Ista priča.

A javljali smo se i turistima.

S kojim god da smo stali popričati o mostu nije imao previše informacija. Znaju da je bila fešta, ali kako to, pitao nas je na plaži jedan zbunjeni Čeh, da se proslava održala, a da most nije otvoren? Rekli smo da mi u Hrvatskoj to tako radimo, piše u reportaži novinarke Index.hr.