Ratko Mladić od završetka rata do hapšenja: Bjegunac koji se družio, plesao i pjevao

Ratni zločinac Ratko Mladić je uhapšen 16 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini. Institucionalno je okvalifikovan kao bjegunac koji se vješto krije. Ali mnogi su uvjereni da je slobodno živio jer je bio pod zaštitom pojedinaca iz srbijanskih institucija.

Haški tribunal je pola godine prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma podigao optužnicu protiv Radovana Karadžića, već pravosnažno osuđenog na doživotni zatvor, i Ratka Mladića, koji je bio general Vojske Republike Srpske (VRS). Presuđena ratna zločinka Biljana Plavšić je kao predsjednica Republike Srpske 1996. smijenila Mladića sa čela vojske.

Od tada se nije pojavljivao u javnosti te je doživljen kao bjegunac. Pretpostavlja se da je poslije rata isključivo živio u Srbiji, gdje je u selu Lazarevo i uhapšen 26. maja 2011. Od završetka rata do hapšenja saznanja o Mladiću su sve više podsticala na sumnju u tvrdnju srbijanske vlasti da ga ne uspijeva pronaći i uhapsiti. Vremenom se sticao dojam da je pod zaštitom pojedinaca iz institucija te da zbog toga živi slobodno.

Da li su gardisti ubijeni u Beogradu zato što su vidjeli zločinca?

Taj dojam je bio utoliko veći nakon ubistva dvojice gardista tadašnje Vojske Srbije i Crne Gore – Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića 5. oktobra 2004. u kasarni koja se nalazi u beogradskom naselju Topčider. Pojedini smatraju da ubistva još nisu rasvijetljena zbog toga što su gardisti tu vidjeli zločinca Mladića. Stava su da je to jedan od pokazatelja da je bio pod zaštitom pojedinaca iz institucija Srbije.

Ova ubistva su znatno razuvjerila one koji su očekivali da će se padom režima Slobodana Miloševića, odnosno izborom vlasti, koja se predstavila kao demokratska, desiti skoro hapšenje Mladića. Na hapšenje se čekalo još godinama uprkos tome što je bilo jedno od ključnih uslova za članstvo Srbije u Evropskoj uniji. Čini se da tome nisu doprinijele ni ponuđene novčane nagrade za korisne informacije koje bi dovele do hapšenja. Nekoliko mjeseci prije hapšenja, u oktobru 2010. godine, Vlada Srbije je ponudila 10 miliona eura za takve informacije.

Snimci bjegunca koji živi kao slobodan čovjek, a potom hapšenje

Videosnimci, koji su emitovani 2009. u političkom magazinu “60 minuta” na Federalnoj televiziji (FTV), su naveli mnoge da još više budu uvjereni da zločinac Mladić zaista jeste pod protekcijom vlasti u Srbiji. Na snimcima je vidljivo kako se Mladić opušteno druži, pleše, pjeva i fotografiše među velikim brojem ljudi. Dakle, bjegunac je živio kao slobodan čovjek.

Njegova porodica je godinu nakon objavljivanja ovih snimaka zatražila da se proglasi mrtvim, tvrdeći da je lošeg zdravlja i da nemaju kontakt s njim. Tek 2011. desilo se ono što su brojne žrtve rata godinama čekale da se desi.

“U ime Republike Srbije obavještavam vas da je danas u jutarnjim satima uhapšen Ratko Mladić. Uhapšen je u koordinisanoj akciji koju su izvele Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) i Služba za otkrivanje ratnih zločina”, izjavio je tadašnji srbijanski predsjednik i čelnik tada vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić.

Zaključio je da hapšenje predstavlja “zatvaranje teške stranice zajedničke historije”.

Kako je uhapšen

Čelnik Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških bjegunaca u Srbiji Vladimir Vukčević se u razgovoru za BBC na srpskom jeziku prisjetio kako se desilo hapšenje. Za to je iskorišteno porodično okupljanje u selu Lazarevo kod Zrenjanina.

“Njihova porodična slava je Đurđevdan i u posjeti je bila porodica njegovog sina, pa smo zapazili da se mnogo fotografišu. Mislili smo da se u kući nalazi kurir, koji će nositi fotografije porodice u Bosnu, jer smo imali informacije da je Mladić tamo. Čekali smo kurira, ali on nije izlazio, pa smo riješili da napravimo akciju (…) Kad su policajci ušli u kuću, Mladić je probao da se sakrije iza vrata. Kada su ga našli, nisu ga odmah prepoznali, mada on nije imao holivudsko prerušavanje poput Karadžića. Na stolu su bili dokumenti na ime Ratka Mladića pa je on priznao da su njegovi”, istakao je Vukčević.

Nakon brojnih navodnih pokušaja da bude uhapšen te nakon mnogih lažnih objava da jeste uhapšen, preživjele žrtve rata su dobile nadu da će zločinac Mladić biti kažnjen.

“I bilo bi mi žao što sam ja doživjela, a što nisu doživjele majke koje su pomrle, koje su imale jedinu želju, poslije pronalaska tijela svoje djece, da saznaju i čuju da je zločinac i krvnik priveden pred lice pravde”, rekla je predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić poslije hapšenja.

Dopušteno mu da posjeti kćerkin grob

Za razliku od mnogih koji se nisu mogli oprostiti od onih koje je Mladić ubio, njemu je poslije hapšenja dozvoljeno da posjeti grob kćerke Ane, koja je izvršila samoubistvo 1994. Vukčević je ukazao na to da je traženo da mu to bude omogućeno samo na 15 minuta, ali je ostao koliko je želio, jer su znali da mu prijeti kazna doživotnog zatvora.

U novembru 2017. Mladić je pred Haškim sudom nepravosnažno osuđen na doživotni zatvor. Osuđen je za progone, ubistva, deportacije, prisilna premještanja, terorisanje, protivpravne napade na civile te uzimanje talaca.

Tada je osuđen samo za genocid u Srebrenici, ali ne i za masovna ubistva u drugim gradovima, općinama Bosne i Hercegovine za koje neki smatraju da su također genocid. Izricanje pravosnažne presude je zakazano za 8. juni.