Ramo Isak nije glasao za jednog sina, ali jeste za drugog: Nije jedini, brojni političari glasali sami za sebe

Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Ramo Isak se prošle sedmice htio pokazati principijelnim kada se izuzeo od glasanja za svog sina za mjesto direktora KPZ-a Zenica. Pokušao, ali ne i uspio, jer je on svog sina i predložio, a većina zbog zaštite fotelja i izglasala ga na tu funkciju.

Od drugog Raminog sina Arnela ovisi većina u Predstavničkom domu FBiH, pa vladajuća većina pristaje na ovakve sramotne ustupke.

Otac sinu, pa sin ocu

Primjera glasanja za samog sebe ili člana porodice u ovoj državi ima mnoštvo. Sam Ramo Isak je nakon izbora 2018. godine u Skupštini ZDK je glasao za imenovanje Vlade ZDK u kojoj će biti njegov sin Arnel Isak. Sin mu se na tome zahvalio nakon izbora 2022. godine, kada je kao zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH glasao za imenovanje Vlade FBiH u kojoj će biti njegov otac. 

No, nisu to bili jedini slučajevi prilikom glasanja za imenovanje Vlade FBiH. Jasna Duraković (SDP BiH) i Adnan Delić (NiP) su izglasali sami sebe kao nove ministre obrazovanja i nauka, odnosno rada i socijalne politike.

Nekoliko mjeseci prije sjednice na kojoj se imenovala Vlada FBiH, na dnevnom redu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH se našlo imenovanje rukovodstva FBiH. Lidija Bradara (HDZ) je postala predsjednica FBiH, a Igor Stojanović (SDP) i Refik Lendo (SDA) potpredsjednici. Na toj sjednici je Lidija Bradara izabrala samu sebe u rukovodstvo, a nekoliko dana kasnije na sjednici Doma naroda FBiH Igor Stojanović je učinio isto.

Postali ministri

Zoran Tegeltija (SNSD) i Zukan Helez (SDP) su postali državni ministri na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, gdje su bili zastupnici prije stupanja na ministarsku funkciju: Tegeltija i Helez su za sebe mislili da su prava imena za tu funkciju, pa su glasali za vlastito imenovanje.

Nakon izbora 2018. godine Staša Košarac (SNSD) i Vojin Mitrović (SNSD) su izabrani za članove Vijeća ministara, između ostalog, i vlastitim glasovima.

Ovakav paradoks je vjerovatno jedinstven u svijetu, ali njeg apsolutno nikakav zakon ne sprječava. Jedina prepreka je moralna odgovornost, ali očito da je to davno iščezlo iz naše politike.

Avaz