Ramiz Nukić: Sakupio posmrtne ostatke više od 300 ubijenih Srebreničana

Ramiz Nukić (62) iz bratunačkog sela Kamenice više od 16 godina u šumama u blizini kuće sakuplja kosti Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine dok su, padom Srebrenice, pokušavali doći do slobodne teritorije. U rodno selo, ispod Kameničkog brda i zloglasne bukve, vratio se sa porodicom 2004. godine. Od tada pa do danas u šumama i njivama je pronašao 300 posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana.

Pomoć porodicama žrtva

Ni miniran teren nije ga spriječio u potrazi. Na ovaj način, kako je kazao, pokušava pomoći porodicama ubijenih Srebreničana koji više od dvije i po decenije tragaju za kostima najmilijih.

Dok se kreće šumskim područjem priča o životu, ali i preživljavanju u julu ’95. kada je i on sa braćom, ocem i drugim članovima porodice, komšijama i sugrađanima krenuo preko šuma do slobodne teritorije.

– Iz Srebrenice sam krenuo ’95. Tu su mi bila dva brata, otac, stric… Nažalost, oni više nisu među živima. Nisu jedini, hiljade su poginule. Kada dođem u ovu šumu, vraća mi se onaj film i sve što se dešavalo tokom proboja. Te slike su mi i sad pred očima – kaže Nukić dok prolazimo kroz zloglasnu Bukvu, prvu zasjedu na koju su naišli Srebreničani. Tu je ubijeno više od 1.000 osoba, a isto toliko ranjeno.

– Sa porodicom sam se vratio 2004. Napravio sam kuću. Sve sam morao raditi novo. Još prije sam počeo hodati po šumama pokušavajući pronaći oca i braću. Malo je bilo straha. Nije bilo ni sigurno. Kada sam počeo pronalaziti kosti bilo je teško. Tada sam odlučio da ih kupim kako ih pronalazim – prisjetio se Nukić.

Zaštita predmeta

– Pronađem, obilježim mjesto, zaštitim predmete i javim Institutu za traženje nestalih BiH i oni dođu da snime i pokupe. Onda ide njihova procedura. A za to vrijeme ja i dalje tragam.

Radim to da obradujem porodice iako nije to baš neko radovanje, ali ipak i jeste jer kada nađeš kosti makar znaš gdje ćeš ukopati te posmrtne ostatke. Hoću da pomognem porodicama jer znam kako je meni bilo teško dok nisu pronašli kosti mog oca i braće. Sada znam gdje su, u Potočarima. Bio sam u neizvjesnosti – s tugom priča Nukić.

Svaka kost je jako bitna

Teško je, istakao je, danas, nakon toliko godina, pronaći kompletno tijelo, ali svaka kost je jako bitna. Ovih dana je pronašao kosti ruku i nogu od dva tijela. Među predmetima su konzerve, kašike, obuću, razbijeno ogledalo… Na jednom stablu nalazi se i nož koji je srastao sa bukvom.

– Pronalazim i predmete poput četkica za zube, aparat za brijanje. Nađe se i odjeće, ali ona je već propala,torbe… Puno toga je već propalo, prošlo je 27 godina – naglašava Nukić koji ne planira prestati sa traženjem kostiju ubijenih Srebreničana.

Avaz