Ramiz Nukić i teško bolestan pokazuje humanost: Kosti Srebreničana ću tražiti dok sam živ

Ramiz Nukić iz bratunačkog sela Buljim svoju humanost pokazuje i u danima u kojima je teško bolestan. Iako se bori s jednim od oblika karcinoma, ovaj 62-godišnjak ne posustaje u potrazi za posmrtnim ostacima Bošnjaka ubijenih u genocidu u Srebrenici.

Ramiz Nukić široj bosanskohercegovačkoj, ali i svjetskoj javnosti postao je poznat po misiji koju je nametnuo na svoja leđa, a to je traženje kostiju Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine.

Unazad dvije decenije ovaj 62-godišnjak pronašao je ostatke više od 300 žrtava, uglavnom na šumskim stazama te miniranim i nedostupnim područjima.

Njegovu misiju sada je usporila teška bolest koja ga je zadesila, a riječ je o karcinomu koji je lokaliziran na jednom plućnom krilu. Dosad je u nekoliko navrata bio hospitaliziran u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, a dok čeka povratak u ovu zdravstevnu ustanovu, ekipa portala Klix.ba posjetila ga je u njegovoj porodičnoj kući, koja se nalazi u bratunačkom selu Buljim.

Na krajnjem dijelu uzvišenja, ovaj humani Podrinjac živi skupa sa svojom suprugom, sinom i unukom. Odsječeni od civilizacijske vrve, skupa se nadaju Ramizovom skorom izlječenju, međutim, šanse za to postoje u nekom od zdravstvenih centara izvan Bosne i Hercegovine.

S obzirom na to da porodica Nukić nije u finansijskoj mogućnosti, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić javnost je pozvala na prikupljanje finansijskih sredstava, a brojni građani se već odazivaju na apel. Ovaj humanitarac je to zasigurno zaslužio, a u razgovoru za Klix.ba kaže da je prve tegobe počeo osjećati u februaru ove godine.

“Mislio sam da je riječ o nekoj blažoj bolesti, međutim, bolovi su uzimali sve veći mah, što me sprečavalo u kretanju. Odlučio sam otići ljekaru, a na kraju se otkrilo da na desnom plućnom krilu imam karcinom, koji je trenutno u fazi mirovanja. Dokad će tako biti, niko ne zna, ali ja se ne predajem”, kaže nam Nukić, koji živi uz minimalna mjesečna primanja na osnovu boračkog dodatka.

Iako otežano hoda, on se ne predaje. Svaku priliku za šetnju maksimalno iskoristi u pronalasku posmrtnih ostataka žrtava srebreničkog genocida i to će, kako nam kaže, raditi sve dok je živ.

“Iako sam bolestan, nedavno sam smogao snage, otišao sam šetati po šumi i uspio sam pronaći dva skeleta. Želja mi je da ozdravim, samo kako bih mogao u punom kapacitetu davati svoj doprinos ovom društvu. Narodu nisam mogao pomoći na neki drugi način, osim na ovaj i to je moj životni odabir”, ističe Nukić.

Nukić je u srebreničkom genocidu izgubio oca Šahina, braću Velida i Vehadila te amidžu Ramu, a nakon smirivanja ratne situacije, upravo pronalazak njihovih posmrtnih ostataka bili su mu povod za aktivno obilaženje šumskih predjela.

“Nikada nisam vodio evidenciju o tome koliko sam pronašao posmrtnih ostataka jer mi to nije bilo važno. Mene je samo zanimalo da što više ljudi bude pronađeno, kako bi dobili svoj vječni smiraj. Međutim, prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, ja sam im donio više od 300 kompletnih, ali i nekompletnih skeletnih ostataka”, nadovezuje se sagovornik portala Klix.ba.

Svih ovih godina kako pronalazi kosti, Ramiz ih ujedno i identifikuje. Do sada nijednom nije pogriješio u procjeni, a osim kostiju nalazio je odjeću i obuću te ostale predmete koje je dao na čuvanje muzeju u Potočarima.

“Meni nije mrsko zaputiti se u bilo koji predio, ući u šiblje i sići u potok, kako bih pronašao skeletne ostatke. Ljudi su me često smatrali ‘ludim’ govoreći mi da to ne trebam raditi, jer postoje oni koji dobijaju novac za taj posao, ali ja nikada nisam odustajao”, kaže Nukić.

Koračanje putevima smrti u godinama nakon genocida Ramizu nisu bila nimalo jednostavna, jer su se nerijetko budila sjećanja ratnih strahota.

“Kada god prođem tim šumama, meni se film u glavi vraća, ali uvijek sam uspijevao skupiti dovoljno hrabrosti jer se dogođene situacije ne mogu promijeniti. Srebreničku regiju u tim ratnim danima zadesio je pakao, a oni najsretniji imali su priliku preživjeti”, dodaje Nukić.

Dvadeset i sedam godina nakon genocida još uvijek sve žrtve nisu pronađene, a određeni broj posmrtnih ostataka nalazi se u mrtvačnicama jer porodice nisu dale saglasnost za ukop nekompletnih skeleta. Međutim, Nukić ih poziva da se ipak odluče za taj čin.

“Mislim da to trebaju uraditi, kako bi i te žrtve pronašle svoj vječni smiraj, jer sigurno su veće šanse da ostaci neće biti kompletirani, nego da se dogodi ono suprotno. Bože, samo da bude zdravlja, ja ću nastaviti tragati za kostima”, poručuje Nukić na kraju razgovora za Klix.ba.

Inače, svi koji žele pomoći ovom humanitarcu na putu njegovog izlječenja, to mogu učiniti uplatama na bankovni račun.

Uplate iz BiH: Broj žiro računa 5620098129479844 NLB banka Adresa: Pobuđe bb, Bratunac

Uplate iz inostranstva: Broj računa 1404094100120427 ASA BANKA Swift code: SABRBA22 Iban code: BA391404094100120427 MIRZET (RAMIZ) NUKIĆ

Klix.ba