Ramazan u Banjaluci: Svjetlo milosti u srcu Bosne

Dragan Bursać objavio je zanimljivu objavu koja je privukla pažnju javnosti.

Šetam večeras mojom Banjalukom, mojom princezom Krajine i draguljem u kruni Bosne i Hercegovine, mojom siroticom i mojom kraljicom.

Ramazan je.

Ljudi izlaze iz kuća, idu do pekare po vruće somune i kifle. Pozdravljaju se, a mene obuzima milost.

Ramazan je.

Dan se utapa u noć, a vjetrovi proljeća tjeraju život u pupove grana.

Klimamo glavama, dodirujemo se glasovima. Šeher živi. Iz ovog besmisla u noć izlazi smisao, ljubav i život.

Ramazan je.

Hodam ulicama moga grada koji je vidio sve, istrpio svakog, a opet u sebi krije blagost i ljepotu za hiljade svjetova. Samo ako znaš gdje ćeš gledati i šta ćeš tražiti.

Ramazan je oko nas; u nama.

A ako ništa ne znaš, ako ništa ne vidiš, zatvori oči. Čućes miris pune trpeze, žamora i smijeha, a osjetićeš pod grudnim košem zvuk ezana. Sve se isprepliće.

Ramazan je.

Budi se život, nada, istina i ljubav. Život se tako uredi da u srcu tame tinja ona žeravica Božja koja postaje svjetlo Svemira.

Ramazan je.

Čini mi se sa čujem one pupove kako se bude i nadimaju pod naletom životnig daha Svevišnjeg.

Svašta bih napisao, ali On prevazilazi riječi.

Ramazan je i ljudi se iftarom uzdižu prema Svjetlu. Moje je da slušam i budem ponizan u mojoj Banjaluci.

Ramazan je i utapam se u milost i ljepotu.

Odnekud iz avlije čujem, Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava, u tebi je Banjaluka, uzdah momaka.

Sve ima smisla!