Psi iz Černobila drugačiji su od ostalih pasa. Naučnici u šoku

Nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani u Černobilu u Ukrajini 1986., lokalno stanovništvo bilo je prisiljeno trajno se evakuirati, ostavivši svoje domove, a u nekim slučajevima i kućne ljubimce. Zabrinuti da bi ove napuštene životinje mogle širiti bolest ili zaraziti ljude, pokušalo ih se istrijebiti.

Ipak, populacija pasa nekako je izdržala. Družili su se s ekipama za čišćenje Černobila, a hranili su ih radnici elektrane koji su ostali na tom području. Danas stotine slobodnih pasa žive u području oko mjesta katastrofe, poznatom kao zabranjena zona. Lutaju napuštenim gradom Pripjatom i spavaju u visoko kontaminiranoj željezničkoj stanici Semikhod. Naučnici su proveli istraživanje DNK životinja koje je pokazalo da su psi iz Černobila genetski različiti od čistokrvnih pasa, kao i od drugih grupa pasa koji se slobodno razmnožavaju, objavljeno je u Science Advancesu, prenosi New York Times.

U tekstu se navodi i da je još prerano reći da li je i kako radioaktivno okruženje pridonijelo jedinstvenim genetskim profilima pasa iz Černobila. Međutim studija je prvi korak u nastojanju da se shvati ne samo kako je dugotrajna izloženost zračenju utjecala na njih, već i što je potrebno za preživljavanje katastrofe. 

Organizacija je ubrzo shvatila da je pomoć potrebna i psima koji žive u Černobilu. Populacija bi se povećavala ljeti, a često je padala zimi, kada bi zavladala nestašica hrane. Bjesnoća je bila konstantan problem. 

Godine 2017. Clean Futures Fund počeo je s brigom za pse sterilizirajući ih. Istraživači su prikupili uzorke krvi od 302 psa koji žive na različitim lokacijama unutar i oko zabranjene zone. Gotovo polovina njih živjela je u neposrednoj blizini elektrane dok je druga polovina boravila u Černobilu, slabo naseljenom stambenom području udaljenom desetak kilometara. Iako je bilo preklapanja između populacija pasa, općenito su psi iz elektrane genetski drugačiji od onih iz grada Černobila, otkrili su istraživači. Čini se da postoji mali protok gena između dvije skupine, što sugeriše da su se rijetko križale.

“Bio sam potpuno iznenađen gotovo potpunom diferencijacijom između dviju populacija, činjenicom da su stvarno postojale u relativnoj izolaciji već neko vrijeme”, rekao je Timothy Mousseau, biolog sa Univerziteta Južne Karoline. 

Obje grupe pasa bili su mješanci, ali je kod obje rase pronađen i DNK njemačkog ovčara i nekih istočnoevropskih pasmina ovčara. Kod pasa iz Černobila pronađen je i DNK uobičajen za boksere i rotvajlere. 

Poređenje spomenutih DNK sekvenci pasa iz elektrane, pasa iz Černobila i čistokrvnih ovčara koji žive u neradioaktivnim okruženjima mogla bi pomoći istraživačima da identificiraju promjene u genomu povezane s radijacijom.

Raport