PRVI BOŽIĆ BEZ OCA MARINKA! Nikola Rokvić još uvijek ne može da se pomiri sa gubitkom

Pjevač ističe da je njegovoj majci najteže i da su svi uz nju u ovim teškim trenucima

Nikola Rokvić Božić će provesti u krugu porodice. Nažalost, ovo će biti prvi praznik bez njegovog oca Marinka Rokvića, koji je preminuo 6. novembra 2021. godine.

Za Badnji dan biće u Novom Sadu, kod porodice supruge Bojane Barović, a danas će se svi okupiti u domu Nikoline majke Slavice. Biće tu i njegov brat Marko sa suprugom Sarom i sinom Despotom i baka Ilka. Upravo u svima njima, a prije svega u svojoj kćerki Leoni i sinu Simeonu, Nikola je smogao snage da nastavi dalje nakon očeve smrti.

– Snagu sam našao u porodici, djeci, supruzi, majci, bratu, prijateljima, rodbini i jako me drži vera i nada da je Marinko sada na jednom ljepšem mjestu.

Kako provodiš praznične dane?

– U krugu familije i prijatelja. Za Badnje veče ćemo biti kod Bojaninih, Božić ćemo obilježiti u Beogradu, zajedno sa mamom Slavicom, mojom bakom Ilkom, biće tu i Marko, Sara, Despot. Bićemo na okupu da proslavimo najradosniji praznik.
Kako se u tvojoj kući proslavlja Božić?

– Jedne godine budemo u Novom Sadu, pa druge u Beogradu. Volimo da bude što više djece, lomi se česnica, izvlači se novčić da vidimo kome će biti naklonjena godina. Poštujemo dosta lijepih običaja. Naravno, prvenstveno osnov svega je liturgija, tako da porodično ujutru idemo u crkvu i onda se okupljamo i radujemo se prazniku i životu.

Bićete kod tvoje mame, kako se ona drži nakon Marinkove smrti?

– Rane su još svježe i gledamo da budemo što više uz nju. Njoj je najteže.

Kada si imao prvi nastup nakon očeve smrti? Da li ti je bilo teško da zapevaš?

– Prvih četrdeset dana nisam pjevao, poslije toga mi se javila želja da pustim glas. Znam da bi Marinko volio da mi pjevamo, to je i naš posao, ali i zbog emocija koje doživljavamo tokom pjevanja, a koje su posebne. Pogotovo pjevanje njegovih pjesama mi donosi i radost i tugu i neko duhovno ispunjenje. Volim da slušam njegove pjesme, ali i da ih pjevam. Uz njih mi je nekako bliži. U novogodišnjem programu RTS mi je bilo baš teško, prvi put smo Marko i ja pjevali, i to pet njegovih pjesama. To mi je bilo, uh, grlo mi se steglo. Baš težak osjećaj, jer smo svake godine zajedno snimali. Eto, prvi put bez njega, još njegove pjesme, taj trenutak mi je bio najteži što se tiče pjevanja poslije Marinkove smrti.