Propustili smo još jednu šansu: Kad Evropa vapi za ugljem, mi ga ne možemo izvoziti

– Velika potražnja za ugljem nije samo zbog situacije u Ukrajini, pritisak se osjeća još od septembra prošle godine i to je posljedica globalnih kretanja i poremećaja na tržištu energentima, kaže za Oslobođenje Elvir Salihović, direktor RMU Banovići. U poređenju s prošlom godinom i bilansom uspjeha za mart 2021. i 2022, navodi da je ostvaren prihod od 13 miliona i 286 hiljada, “što je za milion i 200 hiljada više nego prošle godine”.

– Pored takvih prihoda, nalazimo se na samom pragu rentabilnosti iz razloga što su energenti koje koristimo enormno poskupjeli. Utrošak goriva, nafte je milion i 100 hiljada u 2021, a dva miliona i 170 hiljada za istu količinu ove godine, pa ćemo na godišnjem nivou samo na nafti izgubiti oko 12,5 miliona KM, napominje Salihović.

Rastu troškovi

S obzirom na to da većina zemalja ne produžava ugovore o nabavci uglja s ruskim dobavljačima, a koji se inače potpisuju na po tri mjeseca, pitali smo Salihovića da li možemo iskoristiti ovu situaciju.

Svi rudnici, pa i rudnik Banovići, limitirani su mogućnošću plasmana određenih količina uglja. Naša realna mogućnost je nekih milion i 600 hiljada tona godišnje, a sve preko toga bismo možda i mogli postići, ali bi nas to u narednom periodu ugrožavalo. Planske vrijednosti u našem rudniku, kao i u drugima, govore da nemamo mogućnost iskoristiti tu ekstremno visoku potražnju. Da se radi o privatnom rudniku, da nije u vlasništvu Federacije, možda bismo se i mogli ponašati na drugačiji način, međutim, mi gro proizvodnje, milion tona, plasiramo EPBiH po određenim cijenama, tako da smo limitirani svojim kapacitetima, kaže Salihović i dodaje da je na nedavnom sastanku uprave donesena odluka o povećanju cijena uglja u zavisnosti od kategorije potrošača, tačnije između deset i 15 procenata maksimalno.

Kad gledamo ko je u EPBiH zadužen za rudarstvo, nije ni čudo što su svi rudnici u Koncernu u teškoj situaciji, ističe Delić

Resorni ministar Nermin Džindić govori nam da se “proizvodnja uglja u FBiH radi po utvrđenom energetskom bilansu”.

– Sve što ima uglja, može se samo koristiti za proizvodnju električne energije s vrlo malim procentima za Natron Hayat i Sisecam Soda Lukavac. Rudnici van koncerna mogu proizvoditi maksimalne količine i nuditi na tržištu za kompanije koje su ostale bez snabdijevanja. Mi smo na maksimumu, tako da nema potrebe za nekim mjerama, napominje Đindić.

Kapacitet rudnika u BiH je nedovoljan za ozbiljan izvoz i jedva zadovoljava domaće potrebe, smatraju ekonomski analitičari i napominju da je zbog same organizacije eventualnog izvoza “bolje proizvoditi električnu energiju, nego izvoziti ugalj”.

Ekonomista Slaviša Raković ističe da se, “uzimajući u obzir mehanizaciju rudnika i udjel potrošnje dizel-goriva, također može očekivati rast troškova proizvodnje, a time i cijene uglja”.

– Treba znati da rudnici ne snose puni fiskalni teret ugrađen u cijenu goriva, tako da udar ne bi trebao biti snažan, kao što je u sektoru transporta. Možemo postići energetsku stabilnost i izvoz električne energije, a to su dobre vijesti u loša vremena, upozorava.

Muhamed Kozadra, izvršni direktor za ekonomske poslove Elektroprivrede BiH, smatra da je potrebno raditi na poboljšanju i nabavci opreme koja će povećati proizvodnju u bh. rudnicima kako bi zadovoljili potrebe.

– Cijena uglja prema našim rudnicima povećana je za 20 posto od Nove godine, ali moramo omogućiti tehničke uvjete da se eksploatacija poboljša, da se poveća količina, da ne bismo ovisili o drugima. Sve tendencije na svjetskom tržištu idu u tom pravcu da postoji mogućnost povećanja cijena uglja, kao i svih energenata. Sve raste, kao i cijena struje u rudnicima, goriva, kao i ostalih sirovina i materijala, što je za rudnike neophodno i stoga je neminovno povećanje, napominje Kozadra.

Salih Delić i Ćamil Zaimović, bivši direktori Rudnika Mramor (u sastavu Rudnika Kreka Tuzla) i Rudnika Breza, oba u penziji, kažu nam da je ovo bila velika šansa rudnika Koncerna za prodaju uglja, ali da smo tu šansu unaprijed izgubili zbog lošeg rada resornog ministarstva i EPBiH.

– FBiH je uvijek pravila grešku kad su u pitanju rudnici. Mi smo država koja nema plin, naftu, Bogom nam je dato da budemo naslonjeni na rudnike. Međutim, Vlada FBiH, resorno ministarstvo, EP su se olako odrekli rudnika, kao oni će uzimati ugalj koji će biti jeftiniji od rudnika u Koncernu. EPBiH se maćehinski odnosi prema rudnicima, što će je i koštati, a cijenu će platiti građani sa strujom po izuzetno visokim cijenama, navodi Delić.

Tvrdi da su sve pametne države, koje imaju ugalj, uredile rudnike, a da smo mi to učinili po leđima rudara.

– Rudari su bili ona sila koja je korištena i u prošlom ratu za odbranu države. U rudniku Mramor su 72 poginula borca. Rudari nemaju tretman kod nas kao rudari u drugim državama. Koncern je priča za sebe. Nigdje na svijetu nema osim kod nas da državno preduzeće kao što je EP dokapitalizuje državnim parama državna preduzeća – rudnike. Rudnici nemaju radnu snagu, odlaze pametni ljudi, inžinjeri, proizvodna radna snaga, rukovaoci bagera. Ispravne mašine stoje jer nema posade, a za takvu lošu politiku krivicu snose i sami rudnici, ističe Delić i dodaje “da su se mogla uraditi tri projekta u vezi sa ulaganjem u Kreku koja je mogla obezbijediti ugalj za TE Tuzla, ali da se onda ne bi mogao kupovati i spaljivati ugalj iz Stanara”.

– Biće još gore. Tuzla i Kakanj su proizvodili više od 74 posto struje u FBiH. Bez uglja, ova država neće imati struju, narod će ostati u mraku, a ljudima u ovoj zemlji mrak podugo već traje, kaže Delić.

Rudari odlaze

Ćamil Zaimović napominje da je to bila odlična prilika za naše rudnike, ali da smo zakasnili.

– Napravljeno je neko restrukturiranje u rudnicima Koncerna da bi zamazali oči, da bi rekli da nešto rade. U EP-u je glavni ključ, i u rudnicima, a nadležno ministarstvo je mrtvo, nema ni ljudi koji imaju veze sa rudnicima niti pokretačke snage da nešto urade. Jedino možemo zaostale kapacitete, napuštene revire u rudniku Breza, rudnik Stranjani u Zenici, dati na javni tender, jer sam siguran da bi neko uzeo te nekadašnje pogone i proizvodio ugalj. U Brezi nismo ušli u prave kapacitete, gdje je velika količina uglja odličnog kvaliteta, koji se nalazi na nešto većoj dubini i trebalo se uložiti novca da bi se mogao eksploatisati, podsjeća Zaimović.

Dodaje da je EPBiH umjesto pravog ulaganja samo “oprala” pare u rudnicima, koji je završio u nečijim džepovima. Kaže da je nabavljana neadekvatna oprema koja se nije koristila.

– Ljudi napuštaju rudnike, odlaze u građevinu, vani, gdje bez problema nalaze bolje plaćeni posao. Mi smo dosad trebali imati blok 8, a nemamo ni pola bloka 7. Umjesto da živimo dobro od prodaje struje, došli smo u situaciju da je uvozimo po visokim cijenama. Na depoima TE Kakanj i Tuzla nema zaliha uglja, zaključuje Zaimović.

Oslobođenje