Promjena načina života je nužna da bismo opstali: Od kraćeg tuširanja do bicikla

Sve učestalije krize znače da je promjena načina života neminovna ako čovječanstvo želi opstati. Promjena svakodnevnice mora početi, jer je situacija krajnje opasna.

Evropa je danima pogođena toplotnim valom, što već ima katastrofalne posljedice. Italija je među najpogođenijim državama. Njena najduža rijeka Po je presušila, a šteta u poljoprivredi je velika. Italijani ne pamte ovakvu sušu posljednjih nekoliko decenija.

Posljedice po cijeli Stari kontinent bit će još gore. Čovjek je jedini krivac za to. Prekomjerna eksploatacija resursa je uzrokovala klimatske promjene koje su posebno osjetne u posljednjih deset godina. Ne samo da je resursa sve manje, već je sve više onih koji vjeruju da je trenutni način privređivanja i uzrok pandemije koronavirusa. Strahuje se da će 21. stoljeće biti stoljeće pandemija.

Energenata je sve manje, rat Ukrajine i Rusije, kao zemalja vrlo bogatih resursima, učinio ih je nedostupnijim, a broj stanovnika na Zemlji raste. Zbog toga su energenti sve skuplji i zbog toga je nikad veći imperativ da se racionalno troše.

Od tuširanja do prijevoza

Na taj imperativ sve češće podsjećaju i političari. Njemački ministar ekonomije i okoliša, član Zelenih Robert Habeck je među onima koji uporno pozivaju na racionalnu potrošnju energije.

Smatra da bi se građani trebali kraće tuširati, da bi u kući tokom zime trebali nositi džempere i debele čarape. Tvrdi da je i sam skratio vrijeme tuširanja, ali ni za sebe ne misli da je dobar primjer racionalnosti.

“Moj kolega iz Nizozemske nedavno mi je ponosno kazao da su pokrenuli kampanju sa ciljem da se prosječno vrijeme tuširanja skrati s deset na pet minuta. Morao sam se smijati, Nikad se u životu nisam tuširao pet minuta. Ja se tuširam kratko”, rekao je Habeck.

Svjestan je da racionalnost znači žrtvovanje, ali je uvjeren da je to neminovnost. Evropska unija preporučuje i sljedeće:

• Sniziti temperaturu grijanja;
• Manje koristiti klima uređaje;

• Ekonomičnije koristiti automobile;
• Više koristiti javni prijevoz, bicikle i/ili pješačiti;
• Svjetlo paliti samo onda kada je to potrebno.

Najviše se insistira na ekonomičnom korištenju automobila i/ili korištenju javnog prijevoza, bicikala i pješačenju. Na racionalnom korištenju automobila insistira se zbog toga što se mnogo resursa troši na njihovu proizvodnju, što se mnogo resursa troši na njihovo održavanje, što zauzimaju mnogo prostora i što zagađuju okoliš. Njihovo racionalno korištenje ne znači samo da se koriste onda kada je to zaista potrebno, već i to da se nastoji da se u njima vozi više ljudi.

Sarajevo je jedan od najočitijih primjera neracionalnog korištenja automobila. Skoro svaki dan u većini vozila samo je jedna osoba – vozač.

Javni prijevoz, bicikla i električni romobili su sve više osnovno prijevozno sredstvo. Mnogi evropski gradovi unapređuju javni prijevoz, iznimno tramvajski, i infrastrukturu za bicikle i električne romobile. Pa tako u Kopenhagenu, za razliku od glavnog grada Bosne i Hercegovine, formiraju se kolone bicikala.

“Situacija u kojoj svi pobjeđuju”

Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Aziz Šunje je u izjavi za Klix.ba poručio da mu spomenute inicijative uopće nisu sporne. Pozvao je nadležne da prema građanima edukativno djeluju, da im obrazlože koristi racionalnosti.

“To su sugestije građanima da jednostavno racionalnije koriste energiju. Nema ništa loše ni u edukaciji o tome kako uštediti, jer postoje i oni koji to ne znaju. To je situacija u kojoj svi pobjeđuju. Štednjom raste i kućni budžet. Britanska izreka kaže da ušteđen peni znači zarađen peni. Osim toga, osigurava se dugoročnija dostupnost energenata”, izjavio je Šunje.

Pitanje energetske racionalnosti je pitanje kružne ekonomije. Upravo je ovakav ekonomski model neminovnost. Prvenstveno podrazumijeva da se proizvodi učine što duže upotrebljivijim, a da pri tom njihova proizvodnja bude što ekološki prihvatljivija. Cirkularna ekonomija nalaže i to da potrošači, ljudi što je duže moguće koriste stvari te da im nakon korištenja pronalaze novu svrhu. Da li je zaista nužno svake godine kupiti nove tenisice, jaknu ili mobitel? Da li ih nakon korištenja odložiti u ormaru, baciti ili dati onome kome bi bili upotrebljivi?

“Cirkularna ekonomija je afirmativna ekonomija. Naše vlasti, posebno gradske, bi trebale raditi na tome. To su oprobane recepture u gradovima kojima se dobro upravlja”, napomenuo je sagovornik.

Promjene u načinu života povlače pitanje (ne)jednakosti. Njemački ministar Habeck je naglasio da ima na umu da već postoji ljudi koji ne mogu priuštiti osnovno za život te da ih je kriza dodatno pogodila. Ne može se isto tretirati potrošnja energije za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i za hedonizam.

Zato je i pravednija raspodjela bogatstva neizbježno pitanje. Profesor Šunje je među onima koji su mišljenja da je ovo i pitanje civiliziranog ponašanja i odgovornosti. Ocijenio je da se bogatstvo u cijelom svijetu koncentriše u rukama i onih, za koje je naveo da su na, kako je kazao, primitivnom mentalnom sklopu. poručio je da i bogati moraju imati svijest da su dio zajednice prema kojoj bi trebali imati odgovornost.

Klix.ba