Profesor Vedran Zubić: Zemlja se (o)kreće – stiglo nam je proljeće

Planeta Zemlja je dom za više od osam milijardi ljudi te ogromnog broja raznih vrsta flore i faune. Njena specifična atmosfera, kao i položaj u odnosu na osnovni izvor toplote i energije – Sunce, omogućava naš opstanak na istoj. 

S obzirom na činjenicu da se svi skupa krećemo s njom, za nas ona izgleda kao statična kategorija. Stari narodi su zbog toga mislili da je Zemlja u centru Svemira te da se sve okreće oko nje. Kada se samo oslonimo na naš pogled zaista tako izgleda pa i danas nepravilno govorimo kako Sunce “izlazi“ i “zalazi“. Istina je da se Zemlja okreće oko svoje osovine te se mijenja ona strana Zemlje koja je okrenuta ka Suncu.

Globus “ukrivo”

Spomenuto Zemljino kretanje se zove rotacija i traje 24 sata. U tom periodu Zemlja napravi pun krug „sama oko sebe“, a na većini njene površine se smijene dan i noć. Ovo ne važi samo za polarne kape Planete gdje osvijetljeni dio dana ljeti, odnosno zamračeni dio zimi, mogu trajati duže od 24 sata. Najekstremniji su Zemljini polovi gdje dan i noć traju po šest mjeseci. 

Sreća je pa tamo, zbog klime, nema ljudskih naseobina te ta pojava nema veliki uticaj na metabolizam čovjeka. Zbog priče o rotaciji Zemlje i njenom loptastom izgledu Đordano Bruno (Giordano) je u Rimu 1600. godine završio na lomači, ali će njegova rečenica “Ipak se okreće“ ostati vječna uspomena na borbu za razvoj znanosti.

Osim što nemamo osjećaj rotacije Zemlje ni drugo njeno kretanje nam nije očigledno. Ona se okreće oko Sunca i to kretanje se zove revolucija (lat. promjena). Za razliku od revolucija u historiji koje za posljedicu imaju nasilnu promjenu vlasti, u geografiji dolazi do promjene godišnjih doba. Zemlja se kreće po elipsastoj putanji i godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Zbog izgleda svoje putanje Planeta nije uvijek iste udaljenosti od Sunca.

U školi smo svi na nastavi geografije primijetili jednu neobičnu stvar. To je činjenica da je globus napravljen „ukrivo“. To je posljedica astronomske pojave nagetosti osovine naše planete u odnosu na ravan njene putanje oko Sunca. Zbog iste se dešava ono čemu svi svjedočimo u toku jedne godine – smjena godišnjih doba. Kvantitet zagrijavanja zavisi od upadnog ugla Sunčevih zraka – što veći ugao veće je zagrijavanje. U Bosni i Hercegovini on prvi dan ljeta iznosi 70, a prvi dan zime samo 30 stepeni. U žarkom pojasu, zoni planete oko ekvatora, upadni ugao Sunčevih zraka može iznositi 90 stepeni. Zbog ove činjenice taj prostor je zagrijan tokom čitave godine i tamo vlada vječito ljeto, kao što na polarnim kapama vlada vječita zima. Prostor naše regije spada u umjereni toplotni pojas te se u toku godine smjenjuju sva godišnja doba.

U četvrtak, 20. marta 2025. godine, u 10.01 po našem vremenu (CET), nastupilo je godišnje doba proljeće. Osnovni astronomski razlog je činjenica da tog datuma Sunčevi zraci okomito padaju na ekvator te podjednako griju obje polulopte planete. Spomenuti datum je poznat kao proljetna ravnodnevnica ili proljetni ekvinocij jer i dan i noć iznad svih tačaka na planeti Zemlji traju po 12 sati. Tog datuma počinje polarni dan na sjevernom, odnosno polarna noć na južnom polu. Svakako na južnoj polulopti počelo je godišnje doba jesen. Proljeće će trajati 92 dana i završit će se 21. juna 2025. godine u 04.42 kada će nastupiti ljeto. Zanimljivo je da je planeta Zemlja brža zimi jer je tada bliža Suncu. Upravo zbog toga zima traje 88, a ljeto 93 dana.

Drevne civilizacije

Proljeće kao godišnje doba je bilo veoma značajno u agrarnim kulturama drevnih civilizacija. Stari Grci su smatrali da je tog dana rođendan Dioniziju, zaštitniku plodnosti, veselja i vegetacije. Rimljanima je taj datum označavao početak Nove godine, a Kelti su slavili početak proljeća kao uskrsnuće Sunca. Čuveni spomenik Kelta u Britaniji, Stonehenge, je konstruiran na način da prvi dan proljeća Sunčevi zraci prolaze kroz njegova “vrata“ i obasjavaju cijeli kompleks. U Iranu se početak nove godine (Novruz) obilježava upravo za prvi dan proljeća. S aspekta geografije, astronomije, klimatologije i buđenja vegetacije – ovaj datum bi se i trebao obilježavati kao početak “novog doba“ i „buđenja“ prirode.

Dovoljno je pogledati nazive proljeća na drugim jezicima da bude jasno o kakvom periodu godine se radi. Italijani kažu “primavera“ (prva istina), kod Turaka je to “bahar“, a Englezi “spring“ (izvor). Za razliku od ovog kalendarskog proljeća, klimatolozi za početak ovog godišnjeg doba uzimaju prvi dan marta. Proljeće zbog toga obuhvata sljedeća tri kalendarska mjeseca – mart, april i maj. Kada se pogleda osnova naziva ovih mjeseci neke stvari postaju jasnije. U proljeće su Rimljani kretali u rat (Mars), a Maja je bila grčka zaštitnica polja i agrara.

Interesantna je činjenica da je 22. mart datum obilježavanja Dana vode na planeti Zemlji te da nastupa upravo nakon početka proljeća. Blagi pogled na “krivi“ globus nam govori da bi se ova planeta trebala zvati Voda, a ne Zemlja. Upravo je voda, to bezbojno zlato, osnova života na našoj planeti. Značajna činjenica je da od ukupne količine vode samo 3 posto otpada na kopnene, a ostatak na slane vode Svjetskog okeana. Čak ni tih 3 posto ne možemo iskoristiti u punom obimu. Većina te vode je u čvrstom stanju, a čovjek može koristiti samo 0,3 posto voda na Zemlji. 

Brzina kojom uništavamo prirodu i zagađujemo vodu nas dodatno tjera da razmislimo o ovom „Danu voda“. Bez vode nema „buđenja“ prirode niti živog svijeta te nam tu ni proljeće ne može pomoći. Ako nastavimo ovom brzinom uništavati Planetu uskoro će nam ista biti nepovoljna za život. Planeta lako može bez nas, ali mi bez nje nikako.

Proljeće je predznak novog buđenja prirode. Bilo bi idealno da taj period iskoristimo i za promjenu drugih elemenata našeg društvenog života. U prošlosti su se kulturološke, naučne, umjetničke i brojne druge promjene označavale izrazom “renesansa“. Svako „mračno doba“ je završavalo nekom renesansom, a bilo bi dobro da nam (n)ovo proljeće donese takve poruke u svakom aspektu našeg života. Trenutno su veoma bitne moralna obnova i društvena katarza, a lijepo bi bilo da one nastupe s “novim dobom“ proljeća. Neka nas buđenje prirode konačno „natjera“ da se probudimo i mi!

Ko preživi pričat će… kakvo nam je bilo proljeće!

Blizina Sunca

Osnovno razmišljanje ljudi je da se, ako je Planeta bliža, tada javlja toplije vrijeme i ljeto. Kada se govori o sjevernoj polulopti upravo je suprotno – Planeta je najbliža 3. januara, a najudaljenija od Sunca 4. jula. Ove pojave se zovu perihel i aphel, a blizina Sunca ne uvjetuje jačinu zagrijavanja.

Tri faze

Proljeće kao godišnje doba ima svoje tri faze. Prva je “pretproljeće“ koja počinje u vrijeme pojavljivanja proljetnica, u narodu poznatih i kao “vjesnici proljeća“. Najpoznatiji “vjesnici“ su šafran, visibaba, jaglac i šumarica. Druga faza je „rano proljeće“ kada se javljaju cvjetovi i listići drveća, a treća faza je “pravo proljeće“ – razdoblje buđenja brojnog listopadnog drveća.