Profesor Vedran Zubić: Demografska implozija Bosne i Hercegovine – zašto nestajemo!?

Prije nekoliko dana su izašli statistički podaci prirodne dinamike u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je pogledati silne „minuse“ prirodnog priraštaja da se shvati kako ovdašnji prostor demografski propada.

Bijela kuga

Već 17 godina u Bosni i Hercegovini je prisutna pojava „bijele kuge“. Za razliku od klasične bolesti koja nosi atribut „crne“, bijela kuga je svojevrsna demografska bolest. Ona označava pojavu kada u nekom geografskom prostoru više stanovnika umre nego što se rodi djece. Ovakve pojave su predispozicija urušavanja svih elemenata društva, a nestanak demografske mase na kraju najviše ugrožava ekonomski razvoj države – od smanjenog kvantiteta radne snage do nedostatka potrošačke moći.

Prošle godine u Federaciji Bosne i Hercegovine je rođeno 15.375 beba, a ukupni mortalitet iznosio 20.195 ljudi. Prirodni priraštaj iznosi – 4.820 i predstavlja ozbiljan problem. Od svih kantona samo jedan ima pozitivan prirodni priraštaj.

U Zapadnohercegovačkom kantonu rođeno je 922 djece, a preminula je 741 osoba. Svi ostali kantoni imaju izraženu bijelu kugu koja prijeti da izazove demografsku imploziju – nagli pad broja stanovnika neke regije. Posebno je zanimljiva situacija u Kantonu Sarajevo, koji ranije nije imao problema s prirodnim priraštajem. Glavni grad je privlačio radnu snagu, a natalitet uvijek bio veći od mortaliteta. U prošloj godini rođeno je samo 3.757 djece, a umrlo 4.077 ljudi. Po prvi put se desilo da stopa nataliteta ide ispod 1 posto te u KS ona trenutno iznosi 0,9 posto.

Najveći „minus“ bilježi Tuzlanski kanton. U prostoru gdje se Vlade smjenjuju svakih nekoliko dana dešava se populaciona kataklizma. Prirodni priraštaj iznosi – 1.095 jer na mortalitet od 4.175 ljudi rodilo se (samo) 3.080 djece. Ništa bolja situacija nije ni u Srednjobosanskom (priraštaj -784), Unsko-sanskom (-735) i Hercegovačko-neretvanskom kantonu (-696). Evidentno je da se FBiH nalazi pred ozbiljnim demografskim izazovima.

Situacija u Republici Srpskoj je još alarmantnija. Još od 2002. godine ovaj entitet bilježi negativan prirodni priraštaj. Prošle godine je rođeno 9.309 djece, a preminulo je 13.508 ljudi. Brojčano bijela kuga iznosi -4.199, a stopa nataliteta se spustila ispod 1 posto. Zanimljivo je istaći da je natalitet 1996. godine iznosio 11.939, 2002. godine 12.336, 2006. 10.524, a 2016. godine samo 9.452 djeteta. Za razliku od mortaliteta koji stagnira i blago raste jer se radi o biološkoj konstanti, očigledno je da natalitet konstantno opada.

Uvedene mjere

Svaka statistika ide u korist činjenici da je Bosna i Hercegovina u najozbiljnijoj demografskoj krizi. U periodu Druge industrijske revolucije u bivšoj državi, broj živorođenih je bio 300 posto veći. Posebno zabrinjavaju svi trendovi u zadnja tri desetljeća. Zanimljivo je da je natalitet 1996. godine iznosio 46.594 djece što je gotovo dvostruko više od prošlogodišnjeg podatka koji iznosi manje od 25.000 beba! U periodu nakon rata prirodni priraštaj je bio u “plusu” preko 20.000. Već početkom ovog stoljeća natalitet je pao ispod 40.000, a 2015. godine po prvi put u historiji otišao ispod 30.000 djece. S blagim rastom mortaliteta rezultat je izvjestan – demografski nestanak!

https://ad97927cc2cd436b5de28e06effebb82.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-41/html/container.html

Današnji popis bi jasno pokazao da u BiH živi više starijih od 60 godina nego što ima mlađih od 19 godina. Ovakav proces demografskog starenja prošle su brojne države Evrope, ali su oni brojne potrebe za stanovništvom riješili imigracijom – djelimično dolaskom ljudi i iz ove regije. Zanimljivo da na prostoru bivše SFRJ danas živi cca 19,2 miliona ljudi što je 4,3 miliona manje nego 1991. godine.

Zbog demografskih problema susjedna Hrvatska osnovala je i resorno ministarstvo, a od ove godine se kreće s određenim mjerama. U Bosni i Hercegovini su postojale određene ideje stimulacije nataliteta – od vještačke oplodnje do finansiranja djece do prve godine života. Kanton Sarajevo je krenuo prvi s demografskom mjerom od 1.000 KM mjesečno za svaku porodilju od 2022. godine. Sličnu odluku su donijeli i drugi kantoni, ali nije bilo željenog učinka. Natalitet je nastavio padati, a finansiranje od godinu nije bilo dostatno da poveća rodnost u BiH. U toku 2024. godine, a tako će biti i 2025., naknada za porodilje iznosi 1.300 KM. S obzirom na to da pandemijski period nije mjerodavan, natalitet iz 2019. godine pokazuje da ovakav oblik populacione politike nije adekvatan. Tada je u KS rođeno 4.339 djece te je za pet godina, i to u periodu demografskih mjera kantonalne Vlade, natalitet doživio pad od 14 posto!

Osim negativne prirodne dinamike koja prijeti demografskom “slomu”, još veći problem predstavljaju emigracije. Iako statistika nije precizna pretpostavlja se da je BiH od posljednjeg popisa napustilo više od 600.000 ljudi. Radi se uglavnom o reproduktivnom stanovništvu te je to sekundarno uticalo i na pad nataliteta. Posljedice emigracije vidimo uz hroničan nedostatak radne snage te se postavlja stalno pitanje potrebe “uvoza” radne snage s drugih tržišta rada. Nakon što je otišla domaća radna snaga uz rečenicu “ima ko će raditi” danas svjedočimo da poslodavci lobiraju za zakone lakšeg dovođenja strane radne snage.

Stalno iseljavanje, koje zahvata i stanovništvo solidnog imovinskog stanja, više nije potaknuto samo ekonomskim razlozima. Političke nesuglasice i stalna psihologija sukoba koju pratimo i ovih dana, utiče na jaču stopu emigracije. Ako se nastavi ovakav trend BiH bi uskoro mogla imati isti broj stanovnika koji je imala u periodu Austrougarske početkom XX stoljeća. Trend iseljavanja se smanjio u pandemiji, a sada neki drugi razlozi postaju problem za imigraciju u „razvijene države“. Trenutno stanje ekonomske krize, rasta cijena energenata i iznajmljivanja stanova te pad potrebe za radnom snagom, smanjit će odlazak ovdašnjih ljudi na „zapad“. Svojevrsna „sreća u nesreći“ zbog činjenice da Evropa preživljava ekonomsku i političku krizu (kad Njemačka kašlje Evropa ima upalu pluća), uvjetuje jednu sigurnu činjenicu u bliskoj budućnosti – veći povratak ljudi u Bosnu i Hercegovinu nego odlazak iz nje!

Povratak dijaspore

Republika Irska, „keltski tigar“, je doživjela ekonomski preporod zahvaljujući povratku svoje dijaspore i njihovim investicijama. Pametna fiskalna politika je od Irske napravila državu s iznimno visokom cifrom BDP-a po glavi stanovnika, a od agrarne države stvorila modernog tehnološkog giganta. Ovo nam daje za pravo da se nadamo da će i ovdje pobijediti pamet i ideje koje će iskoristiti potencijal povratka ljudi te napraviti neki oblik ekonomskog preporoda.

Bez pametne populacione politike, stimulacije bračnih zajednica i nataliteta, povratka bioreproduktivne i radnoaktivne mase iz dijaspore te djelimičnog učešća strane radne snage, budućnost ovdašnjeg prostora je veoma mračna. Na kraju treba postaviti pitanje – čemu ekonomija, politika, urbanizacija ili bilo šta drugo ako nema onog najvrednijeg – Ljudi!?

Ko preživi, pričat će…

Fertilna stopa

Stopa fertiliteta, koja označava broj rođene djece po jednoj ženi u nekom geografskom prostoru, je iznimno niska. Da bi se zadržala trenutna populacija, i to bez emigracije, potrebno je da žene imaju fertilnu stopu od dva djeteta. Trenutna situacija je takva da stopa iznosi samo 1,2 – odnosno na pet žena rodi se šestero djece. Kada se ovom trendu doda starenje stanovništva uz srednju životnu dob od 44 godine, evidentno je da se teško može očekivati demografski oporavak.

Manje brakova

U društvu kao što je bosanskohercegovačko, biološko potomstvo se vezuje uglavnom za bračne zajednice. Stimulacija nataliteta mora ići kroz adekvatnije zakone o obitelji i zakone o radu. Dva velika problema koja se javljaju u formiranju novih obitelji vezuju se za sljedeće činjenice – „siguran“ posao i rješavanje stambenog pitanja. Upravo je statistika broja sklopljenih brakova poražavajuća i pokazuje dalji trend pada nataliteta. Prošle godine je u brak stupilo nešto više od 17.000 parova, a to je čak za 7.000 manje nego 2017. godine! Postaje izvjesno da se naknade za porodilje trebaju “spojiti” s rješavanjem stambenog pitanja mladih te da samo finansiranje za djecu do jedne godine života nije dobra ideja populacione obnove.