Profesor Mešić je izgubio četiri brata: Mržnja najviše razara onoga ko mrzi
Večeras u emisiji ”Stil života u islamu” tradicionalno smo se okupili oko istih ideja, ali i lijepih misli koje putuju daleko jer je to naša obaveza. Večeras smo govorili o mudrostima koje su se krile u iskušenjima. Brojne su poruke koje iskušenja nose sa sobom.
O mudrosti i porukama koje nose iskušenje razgovarali smo u drugom dijelu emisije ”Stil života u islamu” s dr. Dževadom Mahmutovićem, prof. Hajrudinom Mešićem, Alijom Hasanovićem i Sakibom ef. Džaferovićem. Svako od večerašnjih sagovornika ima svoju životnu priču iz koje se može izvući ozbiljna pouka za sve generacije koje dolaze.
Prof. Mešić je odlučio da ostane pisani trag iza njega za one koje trebaju znati o sudbini našeg naroda i napisao da ni danas ne mrzi. Nikada i neće te da se mržnjom mi kao Bošnjaci nikad nismo branili. Hajrudin je jedini preživjeli od peterice braće Mešić.
- Iskustva Bošnjaka Bosanskog srednjeg Podrinja, Bosanske krajine su danteovska. Kroz šta smo mi prošli možda najbolje oslikava rečenica koja govori o zrnu. Kada bi zrno moglo progovoriti i ispričati svoju priču ispod vodeničnog mlina, to bi bila naša priča. Ljudi trebaju znati da mržnja najviše razara onog ko mrzi. Ako vi nekog mrzite i on nije svjestan da ga mrzite, vi ustvari sebe izgarate. Ja mislim da ljudima ponekad treba nešto i oprostiti, ne trebamo prijeći preko nekih stvari, ali ne trebamo mrziti. Ne smijemo mrziti i ne smijemo zaboraviti, pojašnjava prof. Mešić.
Prof. Mahmutović je često pričao o teškim godinama, o ramazanu u tom periodu, ali svake godine se trebamo iznova sjećati onih borbi koje su imale iskušenja koja smo kao Bošnjaci morali imati.
- Ovih dana završava se proces za moju Zaklopaču, tamo gdje je ubijen moj otac i familija. Bio sam svjedok na sudu. Iako nisam bio tamo kad su ih ubili, ja sam bio pozvan na sud. Volio bih sjesti s čovjekom koji je ubio mog oca. Volio bih mu reći koliko mi moj otac fali. Ne očekujem ništa ni od jednog suda na ovoj zemlji. Ja očekujem od Boga i Sudnjeg dana. Ja se spremam za to. Samo će on otići na jednu stranu, a mene će moj otac povesti na drugu stranu da zajedno uživamo u trenucima koji su mi ovdje nedostajali, kroz sjetu u glasu kazuje prof. Mahmutović.
Dova je spas. Trebamo doviti kako iskušenja ne bi bila mimo naših mogućnosti, da ih možemo podnijeti, ali da i iz njih izađemo i da Gospodar bude nama zadovoljan. Vjera nam je motiv i vodilja da oprostiti, ne mrziti, zaboraviti, ne osuditi je obaveza svakog muslimana. To mogu samo oni koji imaju jak iman.
- Gledajući čovjeka i gledajući kako ga Kur’an tretira, dolazimo do zaključka da su iskušenja svojstvena svima. Nema staleža, nema grupe, nema generacije koja neće doživjeti iskušenja. Iskušenje je blagodat pomoću kojeg će čovjek spoznati sebe, kada ustane da pogleda sebe i svoje lice. Tokom onog rata smo bili predstavljeni kao građani drugog reda. Imali smo pravo služiti vojsci i platiti porez, ali nismo imali pravo na liječenje jer sam bio učenik Medrese. Dolazi rat i ’92, ta kušnja kad postavljam sam sebi pitanje kome i koliko se može vjerovati… Ta iskušenja su nas jačala i očeličila, kazuje Sakib ef. Džaferović.
Primjeri i iskušenja koje čovjek doživi su nekada i neopisivi. Bošnjaci su nastavili živjeti, bez obzira na sva bolna sjećanja. Mi smo narod koji se uvijek preispituje, traži u sebi loše, dobro, ispravljamo se. To je put koji smo mi izabrali.
- Naš šehadet, naše obećanje da ćemo slijediti našeg Poslanika je naša obaveza kao Allahovih stvorenja. Čovjek bez vjere je manjkav. Čovjek ne nasljeđuje vjeru, on je rođen s vjerom. Ona je usađena s našom dušom, dodaje ef. Džaferović.
Naša bliža historija svjedoči da nijedan građanin BiH nije imao iskušenja kakva su imali Bošnjaci. Svako iskušenje nas jača. Mnogobrojna iskušenja je pretrpio i Alija Hasanović. - Kod nas, Bošnjaka, glavna stvar je vjera. Zahvaljujući toj vjeri, mi smo uspjeli proći sva ta iskušenja, posebno se to odnosi na period rata (1992-1995). Ja sam ušao u taj rat s kompletnom porodicom. Imao sam oca, majku, brata, sestru, a ’95. sam izašao sam. Možete li zamisliti kada nakon tih stvari ostanete sami? Zahvaljujući vjeri, savladate ta iskušenja i ne mrzite. To je najveća cijena Bošnjaka koja je pokazala i dokazala kakvi smo ljudi. Gdje smo mi bili nije bilo ubijanja, rušenja, nije bilo zločina. Znači, Bošnjaci su i tu pokazali koliko imaju tog sabura i koliko su veliki ljudi. Zahvaljujući vjeri i našem saburu koji je usađen u nas, uspjeli smo savladati te probleme i na kraju ostati ljudi. Vjernik ne zna mrziti, kazuje uvaženi Hasanović.
Djeca trebaju znati našu historiju. Trebaju znati i čuti za istinu. Ona je u našoj historiji jedna. Genocid, odnosno etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini, je najdokumentovaniji zločin u historiji naše domovine, dodaje prof. Mešić.
Lijepe navike već su postale dio nas i dio naših osjećaja, svega onoga što reflektujemo na ljude koje nas okružuju. Ramazan je vrijeme kada otvaramo svoja srca i vrata svojih domova onima koje posebno volimo i koji su nam dragi.
- Ramazan je toliko urezan u nama, u našim dušama. Sjećam se kao da je bilo jučer, a ne prije 50 godina kada me majka budila na sehur. Sjećam se i svih ostalih majki koju su se ponašale prema nama na najbolji način. Tada nije bilo televizora, mi smo kao djeca bili top. Mi smo išli da vidimo kada će biti iftar i trčali smo da razglasimo selu da je iftar. Pored svega što smo preživjeli tokom rata, nama je oduzeta i zemlja.
Iskušenja su različita, ali su jasne poruke da nikada ne smijemo zaboraviti šta smo preživjeli i nikada ne smijemo mrziti, poruke su iz večerašnje emisije.
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE
POVEZANE OBJAVE